Daniela Škegro: Ljubav

Ljubav se čuva,ako imaš što čuvati.
Čuvati “ništa” se ne može,to izaziva nezadovoljstvo, pad samopouzdanja i tešku tjeskobu.
Ljubavi ima ili nema.
Ona se ne može izmisliti,tek ponekad umisliti,ako dobiješ lažnu nadu i lažno obećanje.
Tu ne može da postoji nešto između.
Udišeš je kao zrak,na nju se osloniš kao starac na štap da ne padneš.
Ona je toplija od svih vunenih džempera i mekša od najtanje svile.
Čvrsta poput stijene i ne puca pod najjačim udarcima života,a ujedno je toliko krhka da ju slomiti mogu tek grube riječi.
Ubije je odsutnost u trenutcima potrebe.
Ljubav ostvaruje čovjeka,a ne uništava ga .
“Krpi ga” i sastavlja u cjelinu i onda kad se čini da je nemoguće i kad mnogo komada nedostaje.
Ljubav je moćna i uzvišena,najljepša od svih melodija i umjetničkih djela pisaca i slikara.
Ona je novčanik pun novaca i onda kad je u novčaniku samo hrpa neplaćenih računa bez ijednog novčića.
Ljubav je čisti izvor na kojemu se možeš uvijek okrijepiti.
Ona je mirisnija od livade prepune najmirisnijeg cvijeća.
Luksuznija od nebrušenog dijamanta i sjajnija od sunca na izlasku.
Ljubav je okrjepa nakon svih umora i razonoda u moru tuge.
Ona je kofer pun najdražih uspomena koje nikada ne želiš ispusti.
Ljubav je san koji budan sanjaš.
Ljubav je osmijeh ispod suza koje se kotrljaju niz obraze.
Ljubav vrijeme koje ne možeš kupiti.
Ona je želja iznad kojih želja nema.
Ljubav liječi i oživljava.
Ljubav je plamen koji se ne gasi.
Ona ne trpi laž,ni podvale.
Satkana je od gole istine emocija.
Ljubav je smisao u besmislenosti.
Ljubav je stvarnost u brdu zabluda.
Ona je prozor kroz koji svjetlost ulazi i u najtamnijim noćima.
Oblak iz kojeg pada kiša na kojoj poželiš plešeš bos bilo kad i bilo gdje.
Ljubav je vjetar koji u zoru mrsi kosu.
Ona je primjetna u svijetu neprimijećenosti.
Jedino odredište u kojemu dobrovoljno želiš ostati zarobljen.
Ljubav je polica s knjigama svjetskih mudrosti.
Ona je most koji nitko nije uspio srušiti i rijeka koja ne prestaje teći.
Riznica blaga u srcu.
Ljubav je najljepša tišina
Ljubav je proljeće u sred zime.
Prva ukradena trešnja koju ne daš.
Ljubav je postojanje.
Ljubav je ono od čega drhtiš.
Ljubav je jedina hrabrost u moru kukavičluka.
Ljubav je izazivala i smirila ratove.
Zbog nje su se kraljevi odricali prijestolja.
Ljubav koja je tako dostupna ,a tako nedostižna .
Ljubav je potpuno besplatna,a najskuplje se plaća.
I nedjeljom poželiš i zazivaš ljubav da se sakriješ od svega na sigurno.
Jer samo u iskrenoj ljubavi imaš taj osjećaj sigurnosti i zaštite.
I onda jedne nedjelje shvatiš da ono što zoveš ljubav nije ljubav.
“Budiš se” ,prekrstiš se,udahneš,sakriješ rane pod osmijeh nalik na pravi,oprostiš srcu….i pišeš o ljubavi…bez roka trajanja.
Daniela Škegro