Naslovnica Kolumna: Djevojka s Neretve Daniela Škegro: Majko naša moli za nas

Daniela Škegro: Majko naša moli za nas

Doći u Makarsku, a ne svratiti u Vepric za mene je gotovo pa nemoguće.
Tako sam se i u utorak s radošću uputila ka Vepricu.
Dolaskom pred svetište Vepric osjeti se milost s Visina.
Blagost i mir ispunjaju čovjeka.
U Vepric sam počela ići devedesetih kada sam se kao izbjeglica našla u Makarskoj.
Kao dvadesetogodišnjakinja sa jedinim djetetom od godinu i osam mjeseci u jednoj ruci i s drugim djetetom od osam mjeseci u drugoj ruci sasvim slučajno smo otkrili Vepric i taj osjećaj je duboko urezan u pamćenje.
Novo rađanje u trenutcima kada pomislite da cijeli svijet propada.
Ljubav i povezanost s tim mjestom je vječna i neuništiva.
Vepric je bio utočište mnogih koji su osjećali razne tegobe od rata, onih koji su bili bespomoćni i udaljeni od radosti .
U Vepricu se doživi onaj osjećaj, kao da ste dijete i majka vas zagrli i govori da se ne bojite jer će vas ona štititi.
E upravo tako nas sve grli naša Majka.
Ohrabri nas, umiri i dadne snage za nove životne borbe i iskušenja.
Dotakne nas i ispuni svojom milošću.
Svaki dolazak u Vepric je za mene poseban.
Klečeći pred Njenim kipom ,obuzima me radost i iznova buđenje nade i poticanje na borbu za dobro.
Zahvalim na tom daru i blagoslovu,spremna se oduprijeti zlu koje nas okružuje.
Hvala Ti Majko za taj osjećaj i snagu.
Majko naša moli za nas.

“Prvo veliko hrvatsko hodočašće u međunarodno marijansko svetište u Lurdu, u Francuskoj, organizirao je fra Bernardin Škrivanić, kapucin, veliki vjerski i kulturni djelatnik u Rijeci. Bilo je to za blagdan Velike Gospe 1908. godine u prigodi 50.obljetnice lurdskih ukazanja. Hodočasnike su vodili dr. Anton Mahnić, biskup iz Krka, i dr.Juraj Carić, biskup iz Makarske.
Iako se je prvi put u životu našao pred lurdskom špiljom, učinilo mu se da mu je dobro poznata. Sjetio se je svoga Veprica, do kojeg je gotovo svaki dan šetao moleći krunicu. I odlučio je u svomu drevnom biskupskom gradu pod Biokovom, u litici i špilji u Vepricu,urediti “mali hrvatski Lurd”.U to doba “lurdska ideja” objeručke je bila prihvaćena u svim kršćanskim zemljama, pa su se gradile crkve i oltari, a posebno “lurdske špilje” u crkvama i prirodi. I Biskup se u Makarskoj dao na posao. Potpomognut Providnošću i dobrim ljudima uspio je da je špilja u Vepricu uređena za bogoslužje i blagoslovljena na blagdan Gospe Lurdske (11.02.1909.)
S vremenom se Svetište sve više uređivalo. Sagrađena je zgrada za kapelu i sakristiju, a 1910. godine postavljen je križni put i tri kamena križa na brdu, koje se nekada zvalo Grebenac, a kasnije Kalvarija.

Njemačka je vojska 1944. godine maknula križeve,a ponovo su postavljeni u svibnju 2004.godine. Planirana velebna crkva iznad špilje, na žalost nikada nije sagrađena. U novije vrijeme Svetište je vrlo lijepo uređeno: sagrađena je zgrada s kapelom i velikom dvoranom za razne duhovne susrete svećenika, redovnika i vjernika, uređena ispovjedaonica i veliki prostor ispred Špilje s oltarom na otvorenom za velika bogoslužna slavlja.Iako u Hrvatskoj danas postoje brojne crkve i “lurdske špilje” posvećene Gospi Lurdskoj, ipak je Vepric nešto jedinstveno i jedno od najstarijih naših lurdskim svetišta. Hodočasnici dolaze cijelu godinu. Mnogi iz domovine i inozemstva na putovanju za Međugorje rado svraćaju u Vepric. Posebno se slave blagdani: Gospa Lurdska (11.02.) i Blagovijest (25.03.), a godišnje je središnje slavlje na Malu Gospu(08.09.), kada se okupi nekoliko tisuća hodočasnika. Inače se svaki dan slave svete mise i objavljuju razne pobožnosti. Vepric je ne samo za Makarsko primorje nego i za cijelu lijepu našu domovinu “hrvatski Lurd” koji sve hodočasnike i ljude dobre volje rado prima i svatko se u njemu osjeća kao u vlastitom domu, kao u “kući svoje Majke”. – izvor Makarska info.

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in