Koliko god netko mislio da postoje posve bezbrižni ljudi, to ipak nije tako.
Svaki čovjek ima nešto što ga muči, tišti, pritišće i stvara mu određenu vrstu tegobe.
Razlika je u snazi i obliku tegobe, kao što je i ogromna razlika kako osoba pristupa toj situaciji i kako se nosi s njome.
U današnje vrijeme su se općenito izgubile mnoge vrijednosti koje su itekako potrebne. Na sve moguće načine se “ubija” čovjek. Pod tim mislim prvenstveno na sve one osobine koje bi trebale da krase neku osobu za koju onda možemo kazati – e, to je čovjek u svakom smislu te riječi.
Prva stepenica ka smjeru “ubijanja” čovjeka je “ne dopuštati mu da misli svojom glavom” i nametnuti mu ono što bi trebalo da se isforsira. Ono što bi ga po nečijem mišljenju trebalo zaokupirati i biti mu prioritet, iako se to isto vrlo često kosi sa svim onim s čim čovjek živi, što nosi u sebi i ka čemu teži. Tada dolazi do “konfuzije u glavi” i svatko onaj koji se iz bilo kojih razloga ne može, ne zna ili ne umije nositi sa time postaje žrtva. Sama riječ žrtva govori da je osoba oštećena na bilo koji način od nekoga i nečega.
Danas su ljudi najčešće žrtve medija koji su u službi raznih moćnih korporacija, sistema i industrija, a među najzastupljenijima je svakako farmaceutska industrija.
U vremenu smo gdje se znanost i znanstvena dostignuća nemilosrdno koriste umjesto za spas čovječanstva, na propast čovječanstva.
Neobrojeni izumi koji bi uistinu mogli itekako olakšati život, okreću se i koriste za posve druge namjene.
Cilj postaje “ubijanje” čovjeka.
Kakva je ona korist od silnih izuma, ako nisu s ciljem da pomažu već da uništavaju!?
Činjenica je da ljudi, odnosno velika većina slijepo vjeruje medijima i sve što mediji serviraju oni uzimaju “zdravo za gotovo”.
Tolikom brzinom ciljano se smjenjuju informacije da ljudi ne razmišljaju već samo čekaju što će im netko reći i da to prihvate.
Ukoliko čovjek ne trenira, njegovo tijelo slabi i gubi na formi i kondiciji.
Isto tako podjednako, ukoliko čovjek ne razmišlja i ne trenira svoj mozak on postepeno zakržlja i gubi pravu funkciju.
Navest ću najbanalniji primjer u kojem se može vidjeti kolike smo žrtve nametanja.
Na reklamama ( tv, tiskani mediji, elektronski mediji) smo svakodnevno “bombardirani” reklamama raznih lijekova. Sada se zapitajte, koliko reklama ima gdje vas savjetuju kako da zaštitite svoje zdravlje?
Koliko reklama ima gdje se reklamiraju značaj i učinkovitost šetnje u prirodi?
Koliko reklama u kojima je cilj umanjenje stresa?
Nijedna? Razlog je posve jednostavan jer od toga nema zarade, kao primjerice od tih istih lijekova koji se reklamiraju. Ukoliko netko zaista želi dobro, onda bi reklamirao kako da ne dođe do obolijevanja, kako sačuvati zdravlje, što izbjegavati, a ne što koristiti kad već dođete u takvu situaciju.
Cilj bi trebao biti da se spriječi.
Ali, ako bi se svakodnevno vrtile reklame kako spriječiti, onda bi ljudi razmišljali u tom smjeru i osim što bi se zaštitili, manje bi naravno koristili i razne lijekove i preparate, a time je na gubitku farmaceutska industrija, pa je po mišljenju “stručnjaka” bolje da je na gubitku čovjek. Stoga je i bitno da se sustavno taj mozak “uspavljuje” jer onda čovjek ne razmišlja već drugi za njega misle što je ravno propasti.
To je samo jedan od nebrojeno mnogo primjera. Jako je značajno napomenuti koji je cilj svih ovih “rialiti šou” programa. To je svakako poticanje na bjes, mržnju, nekulturu, bahatost, vulgarnost…
Navest ću i tu jedan primjer kao usporedbu – ukoliko primjera radi odete u neko svetište i tu provedete sar vremena, automatski počinjete osjećati mir, onaj mir u duši koji je prijeko potreban, počinjete se opuštati, vaše tijelo izlazi iz onog grča i tjeskobe i mozak se razbistri.
Ukoliko gledate sat vremena gdje se grupa ljudi svađa, vrijeđa, ponižava, prostači i vulgarnost širi, isto tako nesvjesno poprimate i primate dio tog. Postajete nemirni, nervozni, psujete i uglavnom sve suprotno od prvog primjera.
Zato se i takvi sadržaji serviraju.
Ima na stotine takvih primjera, ali sam ove izdvojila što smatram da je posve dovoljno da shvatite što želim kazati.
Zapravo, nikomu nije cilj da ste vi spokojni, zdravi i sretni već da ste njihove žrtve od kojih će svatko imati svoju korist.
Najčešće ljudi kažu u svim tim situacijama, pa što mi možemo, takva su vremena.
Ne zaboravite, vremena su onakva kakvi ljudi žive u tom vremenu.
Istina, protiv dosta tog se ne može, ali se itekako može puno toga za poboljšanje vlastitog života i života onih najbližih koji vas okružuju.
Prvo i osnovno je početi misliti svojom glavom, a ne prihvatiti nametnuta mišljenja koja tu istu glavu dovode do zakržljalosti i do ludila.
Biti svjestan činjenice da se reklamira sve ono što treba nekomu da donose korist, a istovremeno je zanemareno kakvu štetu će to isto prouzročiti konzumentima.
Svi smo mi koliko god da različiti, u jedomu smo isti. Želimo dobro sebi i onima koje volimo. Samo što mnogi to čine po nečijem naputku i učine posve suprotno od željenog.
Zato je bitno, zapravo presudno je razmišljati svojom glavom.
Nitko nije toliko glup da ne zna što je uistinu za njega dobro, ali mnoge zaglupe nametanjem jer im onemoguće da razmišljaju svojom glavom i to je sasvim dovoljno da od njih rade što žele i da postaju žrtve.
Koliko god da netko mislio da je sve to bezazleno, situacija na terenu govori suprotno.
Nije poanta isključiti se iz svega već mozak uključiti i razmisliti što prihvatiti.
Postali smo žrtve svega i svačega.
Nitko od nas ne može utjecati na to što će nam danas servirati i što bi po njihovom naumu trebali da prihvatimo.
Ali itekako možemo utjecati na to, što ćemo prihvati, kako dan provesti, što će biti naši prioriteti, naše želje i cilj.
A, za to je potrebno imati bistru glavu, a ne da umjesto naše glave to za nas učini naš telefon iz kojeg nas usmjerava ciljana reklama i naputak.
Nije nemoguće i u sveopćem ludilu ostati bistre glave, ako se čovjek potrudi i uključi razum koji mu je Bog dao.
Probajte. Ne sumnjajte da je teško i nemoguće.
Ništa nije nemoguće ukoliko vjerujete u dobro.
Možete, ne odustajte.
Hercegovka.net
