Uvjerenja sam da se ljubav prenosi, a mržnja se usađuje.
Isto tako sam sigurna da se nitko ne rađa s mržnjom u srcu. Tu ista mržnja mu se “usadi”, njome ga se “hrani” i pridaje joj se važnost, kako nečemu dobrom. Ono što je najžalosnije, pogrešna su uvjerenja onih koji mrze da svojom mržnjom štete drugome. To je teška zabluda.
Mržnja nikada nije i ne može naštetiti onomu kog se mrzi.
Ona je “oružje” koje služi isključivo za samouništenja. Razara um i srce onog koji mrzi. Njihovi životi im postaju teret jer je to strašna tegoba kada se ljudi bude i liježu s mržnjom u sebi. Uskraćuju sami sebi ljepotu života, oduzimajući svakodnevno mogućnost emocionalnog napretka. Truju izvor s kojeg piju.
Gdje je mržnja, tu je uvijek zavist i pohlepa. A, takvi ljudi su nesretni i kronično nezadovoljni. Toliko ih oduzme taj ružan osjećaj da se više počinju radovati tuđemu zlu već svom dobru. Život im postaje teret.
Kako i neće, kad ne postoji veći teret od tereta mržnje kog sam hraniš svakodnevno i on biva sve veći i teži.
Teret koji su im usadili odgojem, prvo u obiteljima, a potom i okolini. Umjesto da ga se oslobađaju, oni ga šire i prenose, vjerujući da time nešto značajno čine, a zaista jedino što time mogu učiniti jeste da unište sami sebe.
Potpuna suprotnost od mržnje je ljubav, koja isto tako ima poptpuno drugčiji učinak od mržnje.
Osobe koje nose ljubav u sebi bude se s radošću, neovisno o silini tereta koji im je život natovario na pleča.
Raduju se tuđim uspjesima, doprinose tuđoj sreći i tako imaju svaki dan razlog za sitne radosti.
Šire ljubav gdje god stignu.
Siju to sjeme ljubavi, koje je uistinu jedino sjeme koje nikada ne može biti uzalud posijano.
Nositi ljubav u sebi je poseban blagoslov i oni koji ju nose u sebi su doista privilegirani ljudi.
Ne moraju oni biti društveno priznati, poznati, uspješni I bogati.
Oni imaju bogatstvo duše, a takvo bogatstvo je nemjerljivo dragocjenije od bilo kog materijalnog. To se ne može kupiti.
To se prenosi i nosi iz obitelji, te njeguje i s time živi.
Kao što kazah, ljubav se prenosi, nju se daruje i stavlja ju se na pijedestal kao nešto najvrijednije.Nešto što bi trebalo biti temelj svega, a dobro za onog tko ju nosi u sebi i za sve one koji su u blizini takvih osoba.
Mržnja se usađuje. Da bi ste nekog mrzili, trebaju vas tomu naučiti jer svako srce dolazi na svijet čisto i neokaljano.
Zbog tog ne mrzim nikoga.
Ne umijem da mrzim, nisu me tomu naučili.
Volim i Ljubav je u svakom smislu te riječi, smisao mog postojanja.
I nikada ne osuđujem one koji nose mržnju, zavist i pohlepu u sebi jer su oni već kažnjeni.
Žalim ih.
Daniela Škegro/Hercegovka.net
