Pisano je -kako će se pojavljivati znakovi u tegobnim vremenima.
Naravno,da ne možemo i ne smijemo očekivati “svaki dan” neki znak i neko čudo.
Ali itekako, one koji vjeruju to dodatno ohrabri,a one koji ne vjeruju bi trebalo potaći bar na razmišljanje.
Svjedočimo vremenu gdje se oko nas sve urušava,valjda smo svjesni toga.
Isto tako znamo, ne dolazi blagostanje razaranjem već stvaranjem/izgrađivanjem.
Ne jenjavanju prijetnje i zastrašivanja sa svih strana.
“Steže se obruč oko golorukog i napaćenog naroda”
Naroda koji se sasvim sigurno ubrzanim tempom gubi u ovom kolektivnom ludilu.
Počinje da vjeruje kako je u bezizlaznoj situaciji.
Spušta glavu i klone u duboki očaj što naravno nekomu i odgovara.
Takav stav se treba mijenjati i u ovim vremenima najveće kušnje od postanka čovječanstva.
Ispravno je podići glavu i usmjeriti pogled ka Gore i zazvati milost sa visina od Božjeg Sina.
Imajući na umu da Njemu ništa,ali baš ništa nije nemoguće.
Ne osvrćemo se na znakove u ovoj pogubljemosti,a jednom od njih svjedočismo prije točno godinu dana(13.10.2021.) u velikom požaru koji je “izbio” u Svetišu Marije Bistrice.
Nekoliko prostorija je izgorjelo od temelja do stropa.
Sve se pretvorilo u garež i pepeo.
Ali ostaše NETAKNUTI DRVENI KRIŽ I KIP GOSPE.
Zar treba dalje pojašnjavati, objašnjavati i uvjeravati u to čudo da u požaru koji guta sve pred sobom ne izgori dreveni Križ.
Shvatimo to kao i našu trenutačnu situaciju u kojoj “sve oko nas gori i urušava se”,da je Bog iznad svega.
Neuništiv i milostiv.
Onaj koji vedri i oblači,Onaj koji je uistinu jedini vladar neba i zemlje.
Onaj jedini kojemu se trebamo klanjati i moliti Ga.
Svi ostali bez obzira koliko izgledali moćno u datom trenutku su spram Boga manji od “makova zrna”.
Nebitni su i postat će prah i pepeo poput onoga u izgorenim prostorijama.
Njihova “moć” je prolazna i nebitna.
To nikada ne smijemo smetnuti s uma.
Nije izgorio ni maleni kip Gospe koji je donešen iz svetišta u Fatimi.
Posljednje ukazanje Gospe u Fatimi zbilo se 13. listopada 1917., tada je ,,Žena odjevena u Sunce“ svoju nazočnost potvrdila “Čudom Sunca”. Bio je to znak nade u nesigurnim i teškim vremenima za Crkvu. Prije godinu dana, na isti datum, dogodio se u Gospinom svetištu u Mariji Bistrici znak svima nama – Kip Majke Božje i križ nisu izgorjeli u požaru.
Bog u najtežim vremenima najviše potvrđuje svoju prisutnost.
Potvrda da budemo svjesni,bez obzira koliko god da oko nas nastojali napraviti tamu i ugasiti sunce to je nemoguće sve dok to ne bude Božja volja.
Čovjek može što hoće ,ali ne i dokle hoće.
Jedini vladar je Bog
I ovaj znak nije “tek tako”.
U njemu je nada,u njemu je jasna poruka
“NE BOJ SE”
Zlo nas je okružilo i zlo postoji.
Ali iznad svega i svih je Bog.
I ovi koji siju strah i uništavaju čovječanstvo “glumeći Boga”,a negirajući jedinog Boga- klanjajući se i vjerujući samo u novac će vrlo brzo spoznati istinu.
Istinu,da na kraju silni novac ni bogatstvo neće moći ponijeti sa sobom,već će na koljenima tražiti milost od Svevišnjeg za kojeg su uporno tvrdili da ne postoji.
Ne očekujte svaki dan neki znak da bi ste vjerovali jer to nije “cilj” ni ovog, ni bilo kog znaka koji nam se pošalje s visina.
Podignite glavu,molite i volite.
Očekujte Isusa Krista jer On dolazi
Hercegovka.net
(foto: J.T 24 sata)
