Daniela Škegro: Suđeni metak i suđena ljubav nikad ne promaše

“Ne volim ja to i to…”,krenu tako vrlo često nabrajanja među ljudima kada pripovijedaju o sebi.
Kao da se unaprijed žele ograditi od “obveza” prema drugoj strani.
To je u neku ruku dobro, a s druge strane se može protumačiti i kao loše.
Međutim jednog dana shvatiš da je to potpuno nepotrebno kazivati jer koliko god živjeli u nekim svojim uvjerenjima da nam je nešto posve dobro ili pak da nešto ne bi smo u datom trenutku se desi suprotno.
Zapravo je riječ o osjećajima koji zavladaju u tom momentu.
Sve to isključivo ovisi od toga tko je osoba, odnosno koliko nam uopće znači ta osoba.
Neka “odricanja” doista radimo iz ljubavi i to nas čini sretnima sve dok se uvjeravamo da trud nije uzaludan.
Da smo za isti nagrađeni lijepim riječima i djelima.
Tražiti od nekoga “nasilno” da se prilagodi našim “željama i potrebama” potpuno je pogrešno i dobije se loš rezultat.
Gubimo i sebe i tu osobu koju smo željeli kraj sebe.
Ako se netko iskreno i spontano prilagođava tomu , vođen ljubavlju – nikada ne može biti pogrešno.
Bitno je razmišljati o svakom potezu, ali to isto tako čovjeka dovede u zavrzlamu.
Postaje žrtva vlastite zamke u kojoj se pogubi.
Tad nije dobar ni sebi ni drugom.
Možda se zapravo tajna krije u oslobađanju želje kojom se ne treba opterećivati i osuđivati ju unaprijed na gubitak ili dobitak.
Jednostavno pustiti da se ljubav dogodi ili ne dogodi.
Kao što jedan moj citat glasi -“Suđeni metak i suđena ljubav nikad ne promaše”.
Daniela Škegro

Najnovije: