Daniela Škegro: Uzalud je tražiti ljubav u svijetu bez ljubavi

Za blagdana,kada se spusti noć i kad se sve utiša probude se neki nemiri.
Najedanput,grlu počinje da steže, a oko srca reže ,tamo gdje je najtanje.
Tisuće slika i sličica kao za inat smjenjuju jedna drugu.
Svaka svoju priču priča.
Priču o jednoj ljubavi što bijaše više od ljubavi.
U toj ljubavi ostaše zarobljene najljepše godine,najljepši uzdasi ,najiskreniji osmijesi i čiste želje.
Sve ono čega više nema.
Uzalud je tražiti ljubav u svijetu bez ljubavi.
Kad se sve svelo na ispraznost i na površnost.
I oni koji bi možda na tren pokušali voljeti porežu se na sjećanja,baš kao i ja.
Ljubav te obilježi.
Na ona ista sjećanja koja se raskrvare,a misliš da ni ne postoje odavno.
Svako novo razočaranje ih probudi i oživi.
Zapravo,podsjete na bol i na ljubav.
Na ono što bi ponovio i da jače boli.
Na ono za što se vrijedilo boriti i onda kad je sve izgledalo besmisleno.
Najteže je priznati poraz,onom čiji u ogledalu vidiš odraz❗
Ne pomaže šminka,niti ima sjaja te haljine da zasjeni tugu u očima.
Sreća je- ljudi ne vide.
Ne vide jer su površni i zavide na osmijehu,a ne znaju da je svaki satkan od bola i okupan suzama.
Ne,ne vide to ljudi,možda je sreća u tome -ma tko će znat.
A,znaš mene da mi nikada i nije bilo bitno što će reći ljudi i šta ljudi misle.
Bitno mi je bilo da sam samo pred Bogom čista.
U tom sam ostala ista.
Imam svoj svijet u kojemu puštam odabrane,a ostalo ne primjećujem.
Bježim od ljudi jer odavno u njima nema ljudskosti.
Postali su tvorci pakosti.
I kad se zadesim među ljudima,-sama sam jer ih ne vidim.
Previše je hladno i surovo da bi se zadržala tu.
Tek ponekad te poželim nekomu ispričati,ali uzalud.
Nitko ne bi umio i znao,tu i toliku ljubav shvatiti,a kamo li razumjeti.
Površni su,a mi smo bili sve samo to ne.
Kad god se okrenem “vidim te”,iako si tisuću kilometara od mene .
“Čujem te”,iako ti odavno nisam čula glas.
Svaku pjesmu pjevamo zajedno,onako kao nekada – sjećaš se.
Ustvari, ja pjevam i plešem samo za tebe i ne vidim nikog drugog.
Slijepa sam kraj tebe bila za sve druge.
Ljubav ili zaslijepljenost, ma šta god da bilo vrijedilo je.
Vrijedila je svaka sekunda više već dani i mjeseci uzalzdnih pokušaja.
Fali mi da netko toliko vjeruje u mene.
To je božanstven osjećaj.
A,žena ko žena,najljepše se osjeća kad je voljena i nijednog trenutka zapostavljena
To te izdvajalo od svih drugih i izdvajat će zauvijek.
Nitko neće imati toliko strpljenja i volje da se za mene bori kao ti.
Time si me zarobio i zbog tog si moje mjerilo za ljubav.
Zbog tog si i sad sa mnom kada nisi.
Imam uspomena za tri života i vrijede više od svih ispraznih stvarnosti koje nude.
Bar da znaju lijepo lagati kao ti.
Ne znaju ni to.
Čak se i za to ne potrude.
Srećem tvoje prijatelje i još uvijek se jave.
Ne pomnju te ali se čita između redova.
Gledaju prijateljski kao da sam tvoja.
To dugujem tebi,kao i za svaki drugi lijep osjećaj.
Ulice su nam znale korake i smijeh.
Naša mjesta će zauvijek biti naša mjesta,niko nam im ih oduzeti ne može i bez nas.
Kako mi samo fali da se naljutim bar 10x dnevno,a ti se trudiš da me oraspoložiš i svaki sam te put nakon tog sve više i jače voljela.
Mogao si me slušati satima dok pričam i planove krojim tek bi me na sekund prekinuo da me “isprovociraš”
Pazio si me kao što se pazi žena kad se voli.
Ljubav mi ne mogu podvaliti.
Jedini si uvijek bio tu i uvijek opraštao.
Na tebe sam se uvijek.mogla osloniti i kad bi drugi svi okretali leđa.
Zbog tog si bio velik u mojim očima.
Priznajem – pokušala sam ponovno voljeti i vjeruj mi uspijela bih,ali nisu znali.
Nisu se trudili i nisu bili tu za mene uvijek kao ti.
I poslije takve ljubavi i takvog osjećaja teško je.
Sve izgleda mizerno.
Nitko nije do te mjere uzdizao moje ludosti u visine kao ti.
To sam obožavala.
Tako mi sve to nedostaje.
Samo onaj tko je imao tu privilegiju da u isti čas osjeti : ljubav,pažnju,poštovanje,zaštitu,sigurnost i strast….nikad više…ma koliko god se trudio…ne pristaje na išta manje ispod tog.
Pokušavam…ali ne ide..
Poslije nas nisu ni blijeda kopija.
Trudim se ali ne znaju ili ne žele,ma kao da je bitno.
Bitno je da ne uspijevam.
Ne znam kako je kod tebe i neću ni pitati.
I blagdani te ponovno ožive,a s njima se i rane otvore.
I ko bi rekao,nakon tolike i takve ljubavi …ali znaš moj inat.
Jače od mene…jače od svih mojih slabosti.
Ipak,ti si se prvi javio…bar da čestitaš.
Upravo puše jaki vjetar i kiša udara u prozore.
Okolo je svuda snijeg…zebu mi tabani.
Čudna neka zima…
Hladno je…gdje god da se okrenem…
Kada bi samo znao koliko (ti) toga imam za ispričati ,a nemam kome.
NEDOSTAJEŠ!
Daniela Škegro