Naslovnica Kolumna: Djevojka s Neretve Daniela Škegro: Uzdol se ne zaboravlja, a zločin ne zastarijeva – ni...

Daniela Škegro: Uzdol se ne zaboravlja, a zločin ne zastarijeva – ni na nebu ni na zemlji

Rujan ogoljava.
Pada lišće sve počinje da utišava polako.
Još jedna najava jesen koja čeka da ogoli istina.
Još jedna jesen u kojoj bol nadglašava tišinu.
Bol koja nikada neće prestati kod onih koji su tog rujna rano u zoru 1993.godine osjetili okrutnost života na najgori mogući način i zauvijek izgubili svoje najmilije.

14.09.1993 godine u ranim jutarnjim satima pripadnici Armije RBIH upali su u maleno ramsko selo Uzdol.
Nezapamćen krvnički i mučenički pohod izvršen je nad Hrvatima tog kraja.

Na najokrutniji način ubijani su i mučeni ljudi tog rujanskog jutra.
Nevini goloruki i na svojim ognjištima.
Neki su ubijani puškama i pištoljima, dok su mnogi od njih masakrirani noževima i mačetama.
Stravični prizori i najmučnije scene zatekle su u Uzdolu pripadnike postrojbi HVO -a koje su tog istog dana ušle u taj kraj.
Mrtva i izmasakrirana tijela 41 žrtve, koja su toga dana ubijena u Uzdolu.
Do temelja spaljene obiteljske kuće Hrvata Uzdola, kao i teško oštećena crkva i župni ured tog kraja.

Za taj stravičan zločin još nitko nije odgovarao.
Nekoliko preživjelih svjedoka u dječjoj dobi, skriveni u grmlju su svojim očima gledali kako im masakriraju najmilije.
Te mučne slike koje ih progone godinama i progonit će dok su živi.

I sa svakom novim dolaskom jeseni slike još jače ožive, svježa bol poput svježe razlivene krvi se javlja iznova .
Pravda se čeka već 27 godina.
Čeka da se istina ogoli.
Drveni križ u Uzdolu na kojem je ugrađen 41 mali križ na kojemu piše ime i prezime, dan rođenja i smrti uzdolskih žrtvi.
Nad Uzdolom i danas lebde anđeli nevinih koje su pogubili na najokrutniji i najstravičniji način “ljudi” bez srca i duše s puškama i mačetama.
Uzdol se ne zaboravlja, a zločin ne zastarijeva – ni na nebu ni na zemlji.

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in