Naslovnica Kolumna: Djevojka s Neretve Daniela Škegro: Žalosno je to društvo koje “mete ispred tuđih vrata dok...

Daniela Škegro: Žalosno je to društvo koje “mete ispred tuđih vrata dok preskače preko svog smeća”

“Znaš onu, viđam je svaki dan u isto vrijeme je dovozi neki sumnjiv lik, ma tko zna s kim se vuca….”

“Vidi majke ti onog lopova, ta nije pošteno stekao ovo što ima. Auto i on i žena i dostave vazda vidim kako im dolaze”

“Evo 7 dana gledam kako se sredi i ide u isto vrijeme negdje. Sigurno ima ljubavnika, ona “nacifrana”, a kuća zapuštena, proćurim svaki put kroz špijunku kad oblači cipele”

“Gledaj one jadnice, isti kaput evo četvrtu sezonu nosi”

“Drogira ti se on sigurno,vidim tko mu dolazi kući i s kakvim sumnjivim tipovima se druži”

“Ne možeš vjerovat, opet joj pijan muž došao i cijelu noć se čula svađa”

“Nije djecu odgojila, a ona nešto nekom pametuje.Znam je ko svoj džep”

“Ma što će on/ona…ma niđe veze”

“Ovo im je treći kredit rekla mi sestra što radi u banci, ne znam samo kako ga vraćaju.Ma sigurno su u nekom kriminalu”

“Vidi je molim te, ona ko.sad neka gospođa,a “šljegla” sa sela.
Da joj ne bi rata ne bi ni onog zlata oko vrata.Trideset god.ja nju promatram iz dana u dan i ništa mi nije promaklo”

“Ma ciganija živa,jutros baš u frizerskom gdje radi jedna naša pričali o njima.Svaki dan oni tud prođu i tema su salona”

” je vidim piše na teku u prodavaonici, nemaju ti oni za germe. A gledam maloj uzima u Zari haljinu”

“Opet su išli na more na dan, kako majke ti kad niko ne radi”

“Pratim sve i prijavljujem sve ko krši samoizolaciju”

Takve i slične izjave iz minute u minutu se čuju na svakom kutku našeg grada.
Kažu sve se zna i ništa se ne može sakriti.
Kažu prate i uprate sve.

Žalosno je to društvo koje “mete ispred tuđih vrata dok preskače preko svog smeća”

Kako to svi ti silni dušobrižnici ne upratiše da nema dvije sestre već mjesec dana.
Kako ih ne zabrinu što se ta vrata već danima nisu otvarala.
Gdje je nestala suosjećajnost ?
Gdje je nestala ljudskost ?

Sve nažalost ukazuje da ima puno gorih i bolnijih stvari od onih o kojima se uporno priča i koje se nameću kao glavna tema.

Tužan je taj grad u kojemu njegovi građani danima mrtvi leže u stanu ,a da nitko to “ne primijeti”.

Tužan je taj grad u kojemu se izgubio osjećaj za slabog i nemoćnog.

Tužan je taj grad u kojemu se prepričava “smrad’, a ne spominje ono bitno.

Tužan je taj grad koje nema dušu, a dušu gradu daju njegovi građani, nikako zidine i šoping centri.

Tužan je taj grad u kojemu dušu ispustiše dvije sestre, a da nitko nije primijetio i to u gradu u kojemu ništa ne može proći neopaženo…

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in