Dario Kordić pričao je u utorak navečer o vjeri na skupu kojeg je pokrenuo don Damir Stojić. Skup je održan u Studentskom domu ”Stjepan Radić” u Zagrebu.
“Imao sam tada 31 godinu i gledao sam masovno prolijevanje krvi po našoj prekrasnoj zemlji. Kada sada gledam unatrag i razmislim o tome, niko od nas nije trebao preživjeti te strahote. Jedini tko nas je spasio bio je sam Bog. Kada je došla vijest o Daytonskom sporazumu, sve su nas, kao zbog odmazde, prebacili u Haag. Proveo sam skoro devet godina u sobici, a u ruci jedino što sam imao je bila krunica. Molio sam se Bogu i dan po dan, tijekom svog suđenja, sve sam mu postajao bliži. Osjetio sam kako me Gospodin čisti, a rešetke na prozoru polako su nestajale”, ispričao je sinoć Dario Kordić svoje svjedočanstvo u kinodvorani ”Forum” u Studentskom domu ”Stjepan Radić”.
Sam skup započeo je s dvije pjesme, nakon čega je Kordić počeo svoj govor, tijekom kojeg je rekao kako se suočio s trenucima najveće patnje tijekom 17 zatvorskih godina, kako je ondje susreo Boga koji ga je promijenio te kako je iz njega crpio mir i snagu.
“Prošlo je skoro 20 godina otkad sam doživio svoj drugi rođendan. To je dan kada je započelo moje suđenje. Tu noć probudilo me svjetlo u tri ujutro koje nije bilo s ovoga svijeta. Čuo sam glas koji mi je rekao: ”Dragi moj sine, prepusti sve u moje ruke.” Osjetio sam kako mi se srce napunilo. Kleknuo sam, pomolio se i izrekao Gospodinu svoje da”, svjedočio je Kordić.
Skoro pred kraj njegovog govora u dvoranu je ušlo nekoliko nepoznatih studenta koji su razvili transparent i počeli vikati kako je Kordić protiv Kordića.
Podsjećamo, Kordić je bio potpredsjednik i član Predsjedništva Hrvatske zajednice ”Herceg-Bosne”, a kasnije Hrvatske Republike ”Herceg-Bosne”. Od 1994. do 1995. godine bio je na čelu HDZ-a BiH.
