16.9 C
Mostar
Petak, 29 ožujka, 2024

Darko Juka: Nije rat samo dok je rat i nije smrt od rata samo dok je rat!

Danas njihova imena u javnosti možda ne bude neku posebnu emociju… Toliko je godina prošlo…
Čak i da im je usud dopustio neku drukčiju priču, vjerojatno bi se veći dio njih dosad prirodno oprostio s našom stvarnošću, a dugovječniji pojedinci među njima, pak, bili u dubokoj starosti… No, da im je život dao šansu, proživjeli bi ga, iskusili bi sve ono što se samo jednom iskusi po prvi put i sve ono što je vrijedno pamćenja i što, kao niz sitnih pojedinosti u mozaiku nečijega trajanja, zapravo i čini život smislenim, ispunjenim, proživljenim.

- Oglas -

Ali, nije tako bilo…
Bio to je jedan u nizu ratova koji je protutnjao ovim podnebljem i poharao živote ovdanjega puka… Ubio se rastrojeni Hitler, kapitulirala je Njemačka, podijeljeni su prostori utjecaja velikih sila, podignuta je ”željezna zavjesa”, novi je poredak u naše krajeve donio dotad nepoznato društveno uređenje, a proletarijat je posebno ”osakatio” seljake. Izmrcvareni svijet čije su izbe i ambare (o)pustošili rat, svakojake desetine i zadrugarske otimačine, tih se godina još mirio s tminom nad sudbinama muževa koji su odvučeni na poslijeratne marševe smrti i u ponore stotina dubokih jama. Nije bilo izbora nego, po tko zna koji put ponovno, prihvatiti novu stvarnost i stoički podnositi muke, ufajući barem u bolju sutrašnjicu svojega potomstva.
Ali, rat nije samo dok je rat…

Njih petnaestoro jedanaestogodišnjih mališana vraćalo se s nastave. Bila je srijeda, 7. veljače 1951. godine, negdje oko 15 sati, usred čitlučke čaršije, kod groblja Podadvor… Trebali su, kao i svakoga drugog dana, onako veseli i glasni, doma na užinu pa se latiti poslova koji su ih čekali u i oko kućanstva. Tko zna kojemu od njih nesretnika prokletnica je privukla pozornost, vireći iz plota… Zaostala iz još jednoga u nizu ratova koji su protutnjali ovim podnebljem i poharali živote ovdanjega puka, smrtonosna bomba zagolicala je maštu jednomu od dečkića. Podigao ju je i tada je Brotnjo okovala teška tama! Učinila je ono zbog čega je napravljena, ispunila je svoju svrhu, odbacila osigurač i divljački rastrgala nejaka tijela. Dijelovi jedanaest čitlučkih mališana prekrili su onaj dio prometnice koja se odvaja u smjeru Žitomislića. Ti maleni prsti, te tanašne ruke, noge… Neopisivi užas! Tamnocrvena anđeoska krv ponovno je natopila tvrdu zemlju Hercegovine…
Prokletnica je ispunila svoju misiju! Jedanaest ugašenih sudbina, jedanaest tek ”zinulih” na svijet! Četvero ranjenih nikada nisu zaboravili. Ako je tko među njima dočekao 1991. i još jedan u nizu ratova koji je protutnjao ovim podnebljem i poharao živote ovdanjega puka, zacijelo je, držeći ih čvrsto za ramena, preklinjao svoje unuke: ”Ne diraj, zaklinjem te Bogom, ne diraj ništa što vojsci pripada! Ne diraj! Ako vidiš, nađeš, ako ti netko pruži, trči dijete u drugu stranu, trči koliko te noge nose! Ne diraj!”
Duboko potresno svjedočanstvo tadanjega župnika župe Gradac-Blizanci, danas pokojnoga fra Kamila Milasa, ostalo je zapisano na stranicama njegove knjige ”Od sjetve do žetve”: ”Našli su bombu u plotu i igrali se njom. Bomba je eksplodirala i razbacala djecu po cesti u najtežim ranama i mukama: stomak izbačen, bez ruke, bez noge, cvile djeca kao ljuta guja. Ja sam bio u župnoj kući u Čitluku s fra Franjom Ivankovićem. Kad smo čuli eksploziju bombe, odmah smo poletjeli namjesto stradanja. Podijeli smo im plačući odrješenje i sveto pomazanje.”
Danas imena ove djece u javnosti možda ne bude neku posebnu emociju… Nema spomen-ploče, spomen-dana, novi naraštaji za njih nisu čuli… Zato smo ih dužni spominjati, napisati ta malena, ta nevina imena koja bi morala potaknuti i suzu i tihu molitvu i nagon da stalno i iznova opominjemo našu djecu. Jer, nije rat samo dok je rat i nije smrt od rata samo dok je rat!
Bila je srijeda, 7. veljače 1951. godine, oko 15 sati, kada poginuše učenici 5. razreda čitlučke osnovne škole: Mirko Barić, Zdravko Kordić, Stojan Ljolje, Ivica Pejdo i Drago Vidić iz Blizanaca, Niko Karačić iz Biletića, Slavko Buntić, Pero Prskalo, Drago Zubac, Jago Zubac i Jure Zubac iz Paoče. Ranjeni su: Ivan Jerkić i Pero Krndelj iz Blizanaca te Mate Doko i Ivan Paponja iz Paoče.
Rajne duše njihove zavrjeđuju naš kolektivni spomen!

Piše Darko Juka

- Oglas -

Povezani članci

Ostanite povezani

25,468ObožavateljiLajkaj
416SljedbeniciSlijedi
1,170PretplatniciPretplatiti
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
spot_img
Mostar
isprekidani oblaci
16.9 ° C
16.9 °
16.9 °
55 %
7.7kmh
75 %
Pet
18 °
Sub
20 °
Ned
19 °
Pon
20 °
Uto
11 °

Najnovije

spot_img