Naslovnica Kolumna: Dnevnik jedne ljubavi Dnevnik jedne ljubavi: Krvavi Gradski derbi FK Velež – HŠK Zrinjski

Dnevnik jedne ljubavi: Krvavi Gradski derbi FK Velež – HŠK Zrinjski

Mostar je 2008. godine čekao još jedan Gradski derbi koji je trebao biti parada sporta i nogometa, a pretvorio se u još jedan krvavi dan na ulicama grada na Neretvi. Navijači Zrinjskog su se spremali na derbi, a kada je došao taj dan sve se činilo da se onemogući da Ultrasi da odu na Gradski derbi. Već od ranih jutarnjih sati navijači Zrinjskog su se počeli okupljati ispred stadiona. Dogovor je bio da će doći autobusi koji će Ultrase odvesti u Vrapčiće, a kako je vrijeme odmicalo vidjelo se da je to jedna velika laž i prevara. U navijačima Zrinjskog rastao je prkos, a priča se ubrzo proširila po gradu, tako da su i oni koji nisu mislili ići na Gradski derbi došli ispred stadiona, te se nekako prebaciti do Vrapčića.

Masa navijača koji su spremali u Vrapčiće debelo je prošla broj od 1500 navijača. Kako se približavao termin utakmice rasla je napetost, i trebalo je djelovati. Dogovor je pao da se ide osobnim automobilima, iako je policija bila protiv takve verzije. Šef policajaca je rekao da se u Vrapčiće može isključivo autobusima, a kako je broj navijača rastao teško je da bi stali u 10 autobusa, ma kako oni bili popunjeni.

Na kraju formira se velika kolona automobila i kombija te se kreće prema Vojnu. Igrom slučaja nalazim mjesto u s kolegom u džipu, a s nama su i dvojica navijača iz Zagreba. Kolona ide preko Avenije, preko Rudnika. Navijači u koloni koja je bila nepregledna su izašli kroz prozore i pjevali pjesme Zrinjskog. Na tom putu su izašle žene i djeca na ulicu i pozdravljali navijače. Navijač iz Zagreba je tamo kod Skakala rekao: Ovako su nas ispraćali kada smo išli u Oluju. Dolazimo do Vojna gdje je već most prepun vozila. Sve se trese od navijanja, teško je to opisati riječima. Odnekuda se pred stadionom pojavio jedan gradski bus u koga se natiskalo preko 150 navijača, a u akciju prebacivanja uključio se i klupski mini bus u kome se doslovno nije moglo ni disati.

Usprkos pokušajima policije da se spriječi odlazak kolona je krenula samoinicijativno, a dogovor je bio da se autobus vrati par puta po sve navijače. Od Vojna do Vrapčića nema ni par kilometara, a na toj dionici svakih 5-6 metara stajao je po jedan policajac. Sve to je sličilo na jednu veliku ratno zonu.

Na ulazu u stadion ili bolje rečeno u krug nekadašnje tvornice Đuro Salaj također jake snage policije, a ovaj puta je to bila specijalna u punoj opremi. Navijači parkiraju vozila i u korteu kreću prema skeli koja je bila namijenjena navijačima Zrinjskog. Iako smo mi došli, hajmo reći prije puno ostalih navijača skela je već bila puna Ultrasa. Momak do mene kaže mlađi navijači upali u bus koji je vozio do tržnog centra i tako su se prebacili do Vrapčića. U korteu puno poznatih ljudi, čak i onih koji nisu baš česti na utakmicama. Tu su i neki igrači Zrinjskog koji nisu nastupali zbog kartona. Ubrzo je skela, a i prostor oko nje krcat navijačima. Kako su se navijači gibali u ritmu pjesma, tako je ta skela škripala i tonula. Daj Bože da izdrži, ne smijem ni pomisliti što bi bilo da pukne,

Na stadionu običajan repertoar. Domaći nisu očekivali toliki broj Ultrasa, pa se atmosfera dovodila do usijanja. Počele su se paliti baklje, izbili su i prvi incidenti, a sve je mirisalo na veliki nered. Utakmica se prekida, vidim da jednog dečka u terenu nose, kasnije sam saznao da je htio petardu izbaciti iz terena, a ona mu je pukla u ruci. Igrači su povučeni sa stadiona, a policija dobiva naredbu da isprazni skelu i livadu s Ultrasima. U to vrijeme još su dolazili navijači s onim jednim busom koji je trebao prevesti još bar dvije ture navijača koji su bili na benzinskoj u Potocima. Njih par stotina nije vidjelo Vrapčića, a ni mi koji smo uspjeli doći nismo puno toga vidjeli, niti smo se puno zadržali.

Bilo kako bilo policija nas je ispratila sa stadiona. Bilo je u tom naguravanju i manjih sukoba, ai ipak smo koliko toliko sigurno dopraćeni do Vojna, U Vojnu na mostu pored onih koji nisu uspjeli otići u Vrapčiće skupilo se i lokalno pučanstvo, I staro i mlado došlo je da dočeka povratak navijača. U Vojnu smo se zadržali nekih pola sata i onda smo krenuči u grad. Opet kolona, nepregledna, Sviraju sirene, ore se pjesme. Grad je izašao na ulicu, svi mašu i pozdravljaju.

Najupečatljiviji je bio povratak onog busa s navijačima koji su bili na krovu istog, a u njemu tko zna koliko navijača. Pred stadionom se skupilo još ljudi koji nisu bili u Vrapčićima. Na kraju kada su došli igrači Zrinjskog neko je poslao policiju ispred stadiona i došlo je do krvavog sukoba sa navijačima.