Do na kraj neba ići ću za tobom od budnog mjeseca i sjajnih zvijezda

NA PUTU BESKONAČNOSTI
Dugo već gledam negdje u daljinu
i to dugo, već dugo traje,
a duša luta u beznađu tuge,
pa ne zna kako i kamo krenut dalje.
Često razmišljam gdje zvijezde spavaju danju,
da li se skrivaju u okrilju mjesečevog gnijezda
i dal si i ti našao svoje mjesto gore visoko,
u društvu tih sjajnih malenih zvijezda.
Poželim često izgraditi cestu,
između mene i nebeskog carstva,
da krenem na put te beskonačne daljine
i porušim sve barikade, mostove tuge i tišine.
Na putu života u vremenu prolaznosti
krenut ću i ja, k’o stranac u noći,
poći ću cestom, što tebi me vodi,
čekaj me gore, sigurno ću doći.
Do na kraj neba ići ću za tobom,
od budnog mjeseca i sjajnih zvijezda,
slijedit ću hrabro samo njihov trag,
da vidim ponovo moje drago biće,
da vidim opet njegov osmjeh blag.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
12. 03. 2022.