Osmi mjesec peče, nije još plaća ni za peti legla, a glupani po firmi raspravljaju o domjenku za 12. mjesec. Ono kolega čmarova po Zdravkovoj firmi što koljenicu vide samo na domjenku i u Šišovićevom izlogu krene se izgladnjivati početkom prosinca da budu „orni“ za džabaluka. Lani na domjenku dvoje ih pitalo da kost ponesu za prisade rok rok. Termini u restoranima rasprodani ko VIP za Mayu Berović, traži se koljenica više. Samo dok se nadomjeniču svi odjeli EP i Eroneta poklat će se teleća farma kakvu ni Lijan nije birvaktile pokrao po Bosni.
Vagaju se restorani, ponude, gdje bude muzike, gdje bude više krompira….a jadni Zdravko samo gleda oćel bit Božićnice da plati dio krmeta i zamajac na golfu. Lani se nije dijelila, kažu da je otišla sa direktorom u X6 put Garmisch Partenkirchena. Pita Zdrava šefa “Do kad treba ostat u kafani da se računa ko dnevnica??” Dobiva odgovor da im se skida jedan dan odmora na dan domjenka jer se radilo samo do 15h i topli obrok jer je osiguran taj dan (biće juha).
Prije domjenka dobivaju obavijest o isplati minimalnog regresa od 270 KM, ali im rekli da dignu 300 i donesu u firmu, da se plati vodokotlić koji je razvaljen u firmi nakon zadnjeg sastanka kolektiva. Zdravko moli da se na ruke isplati (tj ne isplati) jer mu banka uzme sve što legne, samo mu MMF nije lego na račun.
Dolazak na poprište domjenka popraćen je groznim hihotanjem ulizica koje čekaju zadnju tren da zauzmu mjesto za stolom, tik do šefa. „Jed’te, pijte…nemoj da neko vodokotlić sjebe“ obrati se motivirajuće šef te nastavi nasirati o poslu sljedeća 3h. „Teško je, borimo se, nije sjajno….“, samo su neke od uhodanih fraza kojima se presreću bilo kakvi upiti o povišici i napretku. Uvalio i petobu konobaru da izbjegava njihov separe. Koljenica jedna na 10 grla, pomačevaše se vilicama ko vitezovi. Zdravko kriomice napunio tanjur sa susjednog stola, Eronetovog. „Bolje ga ispecite da nam regres ne kasni rok rok“, čuje se šaljiva dosjetka sa susjednog EP stola gdje vrhuška slavi visoki vodostaj.
Do kraja večeri dio ulizica dobio upalu vilice od žvakanja a dio od smijanja na silu na šefove šale. Pojedinici su se čak na silu smijali i šalama sa susjednih stolova…ne bi li…
Na odlasku Žara čmar sabra krompira i salate, kaže za kera vegana, dok konobar ispostavi račun… Direktor prčkajući se po nosu pročita zadnju stavku „Vodokotlić“.
Preuzeto s Tersa
