Ovih dana u Hercegovini dogodila se prava drama, a razlog su ni manje ni više naši običaji. Naš junak nazvat ćemo ga Ante na svom profilu proglasio je bankrot, a razlog nisu ni krediti, ni kocka, ni skupe investicije. Antu su po naški rečeno dotukli rodbina i običaji.
Hercegovačka sezona „velikih događanja“ je ove godine trajala od proljeća pa sve do evo do kraja osomog mjeseca. Nakon što je podvukao crtu, prebrojao preostale kovanice u novčaniku i shvatio da mu od cijele mjesečne plaće nije ostalo ni za kutiju najjeftinijih cigara Ante je odlučio javno progovoriti o svojoj drami.
Sve je počelo bezazleno u šestom mjesecu. Prva pričest kod stričevića, krizma kod rodice i jedno lagano krštenje kod kuma. U početku misliš ma moći ću ja to, rasporedit ću, priča nam Ante dok nervozno pita može li dobiti cigar. Ali u Hercegovini nema ‘raspoređivanja’. Standard se zna. Ako u kuvertu staviš manje od sto eura po glavi, bolje ti je odmah promijeniti prezime i odseliti se u Njemačku jer će to seoske babe prepričavati sve do Božića.
“Situacija je eskalirala u sedmom i osmom mjesecu kada je nastupila špica vjenčanja i svatova. Ante je u samo četiri tjedna morao odraditi šest svatova. Jedan vikend svatovi u Širokom, idući u Grudama, pa onda dupli program petak Ljubuški, subota Mostar. Na kraju još u sve mu utrpali i četvrtak kada je susjed ženio sina koji živi u Njemačkoj. Ma niđe veze taj mali ima već dvoje djece, ali ko eto hoće da se ne gubi običaj pa tu napravili svatove. Ma kakav crni običaj došli oni jabuku pokupit, kuka Ante naglas.
Ja više nisam znao ni tko se ženi, ni čiji sam gost. Samo ulaziš u salon, tražiš broj stola , vadiš kuvertu i moliš Boga da torta bude što prije da možeš kući spavati“, kuka Ante i moli konobara da mu donese kavu, te da ga upiše u teku.
Tako se Antin proračun srušio brže od starog hercegovačkog duvara na jakoj buri. Troškovi kaže on nisu samo kuverte. Za svake svatove i krizme protokol je jasan i nemilosrdan, a gdje su frizer, novo odijelo, cipele…Treba ulit i gorivo za vozanje od kuće do crkve, od crkve do restorana, pa sutradan na ručak kod mladenaca. Pa gdje su još darovi za mladence, dobro sam ikako živ kada vidim koliko sam potrošio.
Kad sam dao zadnju kuvertu za krizmu kod male od tetke, ponosno sam krenuo na benzinsku kupiti cigare. Došo tamo kada kartica mi odbijena. Provjerim stanje na računu kada sve zakucano u crveno. Ostalo mi točno 3 marke u džepu. Nemam ti rode ni za cigara više , priča Ante ne znajući bili se smijao ili plakao.
Ante je trenutno u fazi besparice i posta od običaja. Odbio je dva rođendana i jedno useljenje u kuću pod izgovorom da je bolestan. Šef na poslu mu već jednom odobrio pozajmicu, a nju je spiskao na pričest baš kod njegove ćerke. U banku kada uđem one službenice bježe sa šaltera samo da im više ne gledaju. Ne pomažu mi više ni dva žiranta u banci. Ako ovo ludilo od običaja ne stane isključit će mi struju jer neću imati ni za platiti račune.
Sad sjedim kod kuće, pušim tuđe cigare kad mi tko svrati i molim Boga da se nitko u obitelji ne porodi barem do idućeg proljeća. Ako tko spomene zaruke, mene uhvati kašalj. Moj novčanik službeno su u štrajku, zaključuje Ante ovu hercegovačku dramu. Rodbina ga već ogovara jer se nije pojavio na rođendanu kod nevisitine sestre, ali Ante poručuje:
„Neka pričaju što hoće mene su ogulili ko bananu. Kaže mi ona žena u zadrugi da ću ja to sve nekada naplatiti kada se oženim i dobijem djecu. Rekoh joj ženo božija ja ni cure nemam o kakvoj ti ženidbi pričaš. I kako ću danas nać curu kada sam glić ko tić, znaš našto se ove današnje cure lože. Sigurno nisu za ovake ko ja bez banke u džepu i bez pola litra goriva u rezervoaru. Ne treba mi ništa samo neka me puste na miru da preživim ove običaje.
HERCEGOVINA.in
