Čuli ste sigurno za lance sreće koji su nekada kružili putem pošte, a danas se šire društvenim mrežama. U Hercegovini je pak običaj da kruže kese. Za one koji ne znaju kesa se nosi povodom svih prigoda, bilo onih sretnih ili žalosnih kada se ide u nečiju kuću. Sastav kese je obično kava, sok, keks i sok. Kada se u Hercegovini dobije kesa ona se ne otvara nego se čuva pa se proslijedi nekome drugome. To vam je lanac u Hercegovini. Drama koju ćemo opisati pratit će jednu poštenu obitelj u Hercegovini, a pamtit će je i akteri priče koji su dobili takav degenek da im više nikada neće padati na pamet nešto slično uraditi.
U posjetu obitelji došla jedna imućnija žena i naravno donijela kesu. Žena se zadržala na kavi, popričala s domaćinima, a djeca su znatiželjno gledali u veliku šarenu kesu koja su dobili. Nakon što gošća ode mater i ćaća zavire u kesu. Pored pola kila kave i šećera u kocki, tu se našla i bombonjera. Ćaća je uze i prodrma da se uvjeri da je puna. Mater u njega gleda i šuti, a on reče: Super poklon, ovo ćemo odnijeti kumu Jozi ćer mu se udaje kćerke za par mjeseci. Djeca su pomislila da bi se mogla iznenada zasladiti i već su im pošle sline na usta, ali ćaćina se pika. Mater se obično nije miješala u ono što ćaća kaže. Njegova je bila zadnja.
Prođe tako mjesec dana a kesa s bombonjerom zauzimala je posebno mjesto u kredenci. Ćaća je znao reći materi da ne loži previše da se bombonjera ne otopi. Zapamtit će kum naš poklon, ovo se nosi samo doktorima i direktorima, znao je ćaća reći navečer kada ljuljane nekolike loze. Jedne nedjelje ćaća i mater su otišli u goste kod prijatelja u susjedno selo, a djeca sama ostaka kod kuće. Djeca ko djeca igrala se po kući i kada im je postalo dosadno htjeli su igrati čovječe ne ljuti se. Igrica je bila u kredencu i kada su je izvukli iz kredenca ispade kesa. Prva skliznu bombonjera i djeci se oci zacakliše ko klikeri. Mlađi sin reče starijem da je otvore i pojedu, a da umjesto bombonjera zamotaju a što drugo nego klikere. Stariji sin se malo nećkao, i na kraju pristade i reče bratu: “Did mi je jednom pričao da njegova kesa koju je odnio rođi prije 15 godina još kruži po selu, pa će i ova naša vjerojatno kružiti godinama”,
Otvoriše oni bombonjeru i oči im se iskolačiše kada ugledaše fino zamotane čokoladice. Brižno su ih raspakirali i jeli, a onda su u iste papiriće zamotavali klikere. Na kraju su uspjeli sve zamotati, ali ih obojicu zaboli stomak od čokoladica kojima je tko zna kada istekao rok. Navečer došli mater i ćaća i našli djecu bolesnu. Pita ćaća da nisu pojeli što pokvareno, a djeca kažu da nisu. Do ujutru je sve bilo u redu i brzo se i zaboravilo na kesu. Sve do dana D kada su mater i ćaća pošli u kumova da odnesu poklon.
Mater je kasnije pričala da se osramotila kao nikada u životu i proklinjala je ćaću što se hvalio poklonom. Uglavnom stigli su oni kod kumova predali poklon, i sjeli da zameze i popiju koju. Ćaća je poslije nekoliko tura bilog vina počeo pričati o poklonu koji samo doktori dobijaju. Mater ga gurkala da ušuti, a on što je bio pijaniji sve više je trabunjao o poklonu. Kum je bio nagao kad popije i u jednom trenutku je uzeo tu kesu izvadio kutiju i raspakirao je. Stavio pred ćaću da jede, a on je stjeran u kut uzeo jednu i počeo jesti. Ćaća je odmah vrisnuo, a svi se skočili oko njega da vide šta je bilo. Ćaća onako pjan zagrizao kliker i slomio zub. Mater se zacrvenila od stida, a kum se navalio smijat ko lud.
E vala kume hvala na doktorskom poklonu, sada ćeš ti baš morati doktoru. Ćaća se u trenu otrijeznio i samo rekao: Znat će im ćaća i otišao preko vrata. Djeca su već bila legla kada je ćaća uletio u sobu s kajišom. Djeca su se tu večer provela ko volovi u kupusu. I to nije bilo sve. Kuma je bila poznata u tome što u njoj ništa nije moglo ostati pa je po selu prepričavala kako su im kumovi donijeli bombonjeru s klikerima. Mater pun mjesec nije izašla iz kuće, djeca nisu mogla pošteno sjesti na guzicu od ćaćina kajiša. Ćaća je dugo nakon toga bio bijesan, i svaki je put otvarao sve iz kesa koje su nam donosili.
HERCEGOVINA.in
