“Život nije putovanje po savršenom krugu niti ravnom putu i ma što poduzeli ma kakav mu oblik dali malo je toga što možemo predvidjeti i razumjeti. Čudnim putevima život ljude spaja, jer zna da u nekom razdoblju iz mnogo razloga potrebni smo jedno drugima.
Tako su se Vehide i naši putevi ukrstili u trenutku kada su sekunde odlučivale. U tim sekundama se moj život mogao preokrenuti i ja danas ne bih bila gdje jesam. Nisi očekivao nikakvu korist, samo velikodušno djelo, a ta dobra djela će te dovesti do velikih nagrada.
Stisne me grlo kada se vrate sjećanja jer najteže se sjećati kada si okovan tugom. Suze nas olakšaju, jer one ne pripadaju ni muškarcu ni ženi, one pripadaju onima koji imaju dušu i nije me sram zaplakati.
Moji čuvari Vehid Đulan i Mario Bilić više nisu sa mnom. Prerano su me napustili. Ja ću se moliti za njih i čuvati ih duboko u svome srcu, jer tko može reći da nije s nama onaj čovjek čije nam rijeći zvone u ušima, čija djela ostavljaju traga u nama.
Sajjra Poljo”.
Kolege sa Zenicabloga podsjećaju da je Sajjra Poljo djevojčica čiji život su spasili policajci Vehid i Mario, nakon prometne nesreće ispred obiteljske kuće u kojoj je teško stradala.
