(VIDEO) Približava se 40-godišnjica ukazanja u Međugorju, 40 broj je značajan – 25. lipnja 2021

Iako sam oduvijek željela da fra Petar Ljubičić objavi tajne, to ne mora nužno biti tako. Primjerice, što ako ih papa zatraži? On je također svećenik, a ja nikada ne bih mogla reći ne Svetom Ocu Mirjana Soldo u svojoj knjizi “Moje srce će pobjediti”

Sparno je hercegovačko ljeto 1981. godine. Posebno je svečano toga dana jer se slavi blagdan svetog Ivana Krstitelja. U 18 sati na brdu Crnica, točnije na predjelu zvanom Podbrdo, šestero djece iz tog zaseoka (Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović) vidjeli su Gospu.

Gospa je svoj dolazak u malo hercegovačko mjesto „najavila“ nekoliko godina ranije. Samo sedam godina prije ukazanja vjernik Vlado Falak, samouki slikar iz sela Šurmanci, darovao je svoju sliku crkvi u Međugorju. Slika prikazuje Gospu kako lebdi iznad vinograda i crkve sv. Jakova apostola. Dugo je bila obješena na zidu crkve na koru i kao da je neprestano proročanski ukazivala na buduća ukazanja Gospe u Međugorju. Vjernici koji su tada dolazili mislili su da je ta slika naslikana odmah nakon početka ukazanja, no znakovito je da ju je samouki slikar naslikao sedam godina ranije, prorekavši tako Gospino ukazanje.

Drugi predznak ukazanja Majke Božje gradnja je velike crkve u međugorskoj župi. Mnogi su se tada bunili pitajući se što će malom mjestu tolika crkva, pa i sam svećenik fra Jozo Jolić, ali mještani se nisu dali. Ustrajali su na gradnji velebne crkve. Fra Jozo Jolić, dok je s majstorima stavljao pod od kamenih ploča s otoka Brača, vjernicima je prigovarao što grade crkvu tolikih dimenzija kad uz nju imaju još tri područne crkve. Često se tužio: „Pa tko će popločati ovoliki ‘aerodrom’?“

No danas je i ova velebna crkva pretijesna za veliki broj vjernika koji dolaze u Međugorje. A mještanima je danas velebna crkva jasan znak da je Gospa tako najavila svoj dolazak.

Kao treći predznak mještani ističu uređivanje brda Križevac, na kojem je još 1934. godine podignut betonski križ. Svake godine od tada ispod križa slavi se sveta misa prve nedjelje poslije blagdana Male Gospe. Prostor oko betonskog križa bio je neravan, kršovit, vrlo tijesan i neprikladan za držanje svete mise. Zato su župljani izravnali kamenje, uredili te očistili 400 četvornih metara terena kako bi što više vjernika moglo nazočiti misnom slavlju. Tada je također postavljeno i 14 postaja Križnog puta.

Četvrti predznak ukazanja odnosi se na ime župe. Naime, međugorska župa nastala je 1892. godine, 82 godine prije ukazanja, a nosi ime svetog Jakova – apostola, sveca zaštitnika hodočasnika. Znakovito je da nakon Gospina ukazanja više od milijun hodočasnika godišnje dolazi u Međugorje.

Nekoliko godina prije nego li se Majka Božja obratila djeci, mještanin sela Bijakovići pokraj Međugorja Mate Šego jasno je vidio što će se dogoditi u njegovu kraju. Proročanstvo je tek nedavno objavljeno iako ga je Šego, tada starac, primio tijekom 70-tih godina prošlog stoljeća. Sugrađanima je često govorio o budućnosti, a proročanstvo o Gospinu ukazanju primio je u snu. Nepismen i jednostavan čovjek umro je 1979. godine, samo dvije godine prije nego što će se ostvariStarac je mještanima govorio kako je u snu vidio da će jednom u budućnosti mnoštvo ljudi preko polja stremiti prema Podbrdu, na Brdo ukazanja. Također je rekao da će biti 300 zlatnih stepenica od ceste pa do vrha Brda (danas mještani 300 zlatnih stepenica identificiraju s tristotinjak koraka koliko treba da se dođe do vrha, odnosno do Gospina kipa).

Naša Gospa će uskoro doći, blaženi mi koji budemo vjerovali u to! Ja vam govorim sada, ovo što ću vam reći ja to neću doživjeti jer ću umrijeti malo prije toga, ali ćete zato vi to vidjeti, i sjetiti me se da sam govorio istinu.

Doći će vrijeme, bit će mnogo građevina, ali to neće biti ovakve lako ruševne kućice kao naše, neke će biti čak i ogromne! Naš narod će prodavati svoje višestoljetne djedovine i zemljišta za veliko bogatstvo strancima koji će na njima graditi hotele!

Međugorje, Bijakovići i okolna brda i sela postat će blaženo i sveto mjesto! Bit će toliko mnoštvo naroda na našoj Crnici (sadašnje Brdo ukazanja) da čak nećete moći noću spavati od molitve i buke što će ju tisuće hodočasnika stvarati.

Doći će nam naša Gospa, narode moj! Budite nježni i gostoljubivi prema njima, i oni će vam to uzvratiti.

Vjerujte mi, doći će to vrijeme!

Pišući o najintrigantnijem dijelu međugorskih ukazanja, o deset tajni, Mirjana podsjeća kako joj je Gospa na Božić 1982., za vrijeme posljednjega redovitog ukazanja, predala “pergament” na kojemu je ispisano svih deset tajni – njihov sadržaj te vrijeme njihova ostvarenja. Taj predmet s Neba opisuje kao “svitak bež boje”, izrađen od materijala nalik na pergament. “Pažljivo sam to odmotala i pronašla svih deset tajni napisanih jednostavnim i elegantnim pisanim rukopisom. Na pergamentu nije bilo ukrasa ili ilustracija; svaka tajna je opisana jednostavnim i jasnim riječima, slično onima kojima ih je izvorno Gospa objasnila meni. Tajne nisu numerirane, ali su napisane po redu, jedna za drugom, s prvom tajnom na vrhu, a desetom na dnu, te uključuju i datume budućih događaja”

Može se zgužvati, saviti, ali se ni na koji način ne može potrgati! “Neuništiv je”, i otkriva da je na njemu zapisano svih deset tajni koje joj je povjerila Gospa. Međutim, tekst tajni zasad je vidljiv samo njoj. Nitko drugi, čak i kad bi držao pergament u ruci, ne može pročitati njihov sadržaj.

U nekoliko navrata molili su Mirjanu da im pokaže neobični predmet, da ga vidide barem izdaleka, ali je molba ostala neuslišena. Kaže da ga je jednom davno u isto vrijeme pokazala svojoj prijateljici i jednoj rođakinji, no Gospa joj je poslije toga savjetovala da ga više nikomu ne pokazuje.

– Bilo je to još dok sam živjela u Sarajevu – sjeća se Mirjana. – Jedna je vidjela tekst molitve, netko moli nekoga nešto, a druga je vidjela molitvu upravljenu Bogu. U isto vrijeme vidjele su dvije različite stvari. Da nije tako, nikamo ne bih mogla ići bez pergamenta, morala bih ga stalno skrivati, strepila bih da ga lopovi ne odnesu.

Što sam započela u Fatimi završiti ću u Međugorju” sažetak je Gospine poruke od 25. kolovoza 1991. koju je javnosti prenijela vidjelica Marija Pavlović -Lunetti

Veliko je bilo iznenađenje poznavatelja međugorskih zbivanja kad su to čuli. Gospa je tada, prvi put povezala međugorsko i fatimsko ukazanje.

Da je veza između Fatime i Međugorja čvrsta, potvrdila je Mirjana Dragičević-Soldo, jedna od vidjelica kojoj je Majka Božja na čuvanje povjerila deset tajni. Što je to Majka Božja započela u portugalskoj Fatimi davne 1917.g? Ključ se nalazi u tri fatimske tajne koje je zapisala časna sestra Lucija, vidjelica iz Portugala. Prve dvije tajne predvidjele su kraj Prvoga i početak Drugoga svjetskog rata, te uspon i pad sovjetskog komunizma. Tekst treće tajne, koji je desetljećima golicao maštu upućenih, Vatikan je objavio tek u lipnju 2001.g. Godinama se smatralo da treća tajna sadrži apokaliptičnu viziju kraja svijeta , ali na 43 stranice popratnog dokumenta nazvanog „Vizija iz Fatime“ Vatikan je ponovio svoje gledište da se tajna odnosi na događaje koji su se već dogodili.

Metak koji je promašio Papino srce stoji danas kao mistični dragulj u Gospinoj kruni u fatimskom svetištu. To je zrno koje zna tajnu, kao što je vjerojatno znao i mudri Karol, i ponio je sa sobom u svoj nebeski stan. Nije nas htio uznemiravati time, niti od toga praviti senzaciju. Uostalom, treća fatimska tajna možda je uvertira u veliko obraćenje svijeta koji prolazi kroz svoju golemu katarzu, kao kroz porođajne muke. Božja je veličina u tomu što je kadra iz našeg starog svijeta uvijek učiniti nešto epohalno novo. Život na zemlji rađanje je za nebo, bolno i mukotrpno, kako pojedinca tako i čovječanstva.

Postoje teorije da Vatikan nije u potpunosti otkrio sadržaj treće fatimske tajne. Prije 20 godina je papa Benedikt XVI., kao kardinal i prefekt Kongregacije za nauk vjere, službeno objavio treću tajnu koja se, gledajući “a posteriori”, nakon odigranih događaja, čini se odnosi upravo na atentat na Papu. Međutim, to može biti samo naše tumačenje. Možda se uopće ne odnosi na papu Wojtylu jer u fatimskom proročanstvu čovjek u bijelom i mnoštvo vjerničkoga naroda padaju mrtvi. Ako se, pak, odnosi na Ivana Pavla II., onda živo svjedoči o tomu da Bog može mijenjati svoje odluke i da sama proroštva ne moraju biti zadana kao povijesne determinante. Ako smo mi fatalisti, Bog to nije. Pretpostavimo da ne postoji više nijedan neobjavljeni zapis sestre Lucije, to ne znači da je priča o Fatimi gotova.

Duhovne interpretacije fatimskih privatnih objava i dalje su otvorene. Papa Ivan Pavao II. upravo je bio prorok Božanskog Milosrđa, i svojim životom nam je pokazao da je Bogu sve moguće, pa i poštedjeti svijet i čovjeka mnogih globalno strašnih stvari, ukoliko se vrati Ocu, Stvoritelju, i uzda se u Njegovo milosrđe i spasenje.fatimska poruka je uvijek i neprestano aktualna. Ona nije nešto što je dovršeno i stavljeno “ad acta”. Ona je poruka Papa Ivan Pavao iižive vjere u našoj povijesnoj dinamici. Poruka uronjena u ljudsku stvarnost, u dramu i tamu čovjekove egzistencije, kao baklja koja osvjetljuje put do dna utrobe, u samo podzemlje ljudskih stranputica, nadanja i strahova.

Pretpostavimo da postoji dio treće tajne koji je ipak ostao skriven. Netko bi mogao biti sablažnjen: kako je moguće da bi papa Ratzinger takvo što prešutio? A što ako se radi o nečemu prestrašnom, o nečemu što bi uznemirilo i preplašilo mnoštva ljudi? Postoje teorije da se radi o predviđanju velike apostazije i otpadništva u Crkvi. Neki tvrde da se radi o događajima koji se već naziru u svijetu: o prirodnim kataklizmama golemih razmjera u kojima će stradavati milijuni ljudi. Sve su to samo nagađanja, i objava takvih proroštava, ako i postoje, ne bi donijela ništa dobro čovječanstvu, osim što bi podgrijavala strah i fatalizam. Papa Ivan Pavao II. upravo je bio prorok Božanskog Milosrđa, i svojim životom nam je pokazao da je Bogu sve moguće, pa i poštedjeti svijet i čovjeka mnogih globalno strašnih stvari, ukoliko se vrati Ocu, Stvoritelju, i uzda se u Njegovo milosrđe – piše katolički publicist i prevoditelj Zoran Vukman.

Kada bi se međugorske tajne mogle ostvariti? Dakako da odgovara na to pitanje nema, ali na temelju nekih spoznaja može se barem nagađati.

Svećenik Livio Fanzaga, direktor talijanske Radio Marije upozorava na ono što bi se moglo dogoditi nakon 40. obljetnice ukazanja u Međugorju. “Ja čvrsto vjerujem da će 40. godišnjica ukazanja u Međugorju biti ključna te da će se tada dogoditi otkrivenje međugorskih tajni.” Sada se bliži 39. godišnjica, znači imamo malo više od jedne godine. “Četrdeset godina, to je biblijska simbolika izraelskog naroda u pustinji”

Zanimljivo: Don Gabriele Amorth najpoznatiji svjetski egzorcist u rujnu 2011. za Radio Mariju je izjavio: “Postoje ljudi koji još uvijek ne vjeruju u Međugorje! Kad bi bila riječ o poganima, razumio bih. Ali u pitanju su kršćani, a to nije oprostivo. Čak i neki svećenici i biskupi ne žele ništa čuti o Međugorju. Barem da su otišli tamo i pošteno donijeli svoju odluku, nego oni ne žele ni čuti o tome. Već godinama nam Međugorje daje izvrsne plodove: ispovijedi, obraćenja, duhovna zvanja i ostale blagoslove svih vrsta. Je li moguće da ljudi to i dalje ne čuju? A što je s onim ljudima koji sebe smatraju inteligentnim govoreći kako će čekati s priznavanjem Međugorja dok ga službena Crkva ne odobri? Oni su budale.”

Mladi i stari dolaze u Međugorje i vraćaju se promijenjeni, prosvijetljeni. Mladi postaju vjernici. U Međugorju se najviše ispovijeda na cijelom svijetu. Ljudi su fascinirani čudima koja se događaju. Mislim da oni koji odlaze u Međugorje tamo dobiju ono što trebaju po pitanju vjerovanja. Oni koji idu onamo da bi dobili jasan znak, dobit će ga. Oni koji idu da bi osjetili nešto u sebi, osjetit će.

O formalnom priznanju Međugorja od strane Crkve rekao je: „Dok traju ukazanja, dok se događaju, Crkva o tome ne određuje stav. Mislim da Vatikan u svojim istragama ukazanja u Međugorju zasad ne može previše napredovati jer dokle god ima ukazanja, ne može se donijeti konačni zaključak.

Sudeći prema svemu, očekuju nas interesantna vremena.

7 + 33 = 40 – Medjugorje!

Autor: Ivan Remeta (Johnny)