Knjiga “U potrazi za Višeslavovom krstionicom” prof. dr. sc. Ante Uglešića predstavljena je u četvrtak, 23. siječnja 2025. godine u Galeriji kraljice Katarine Kosača u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače. Uz predstavljanje knjige, koje su organizirali HKD Napredak Glavna podružnica Mostar i Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, upriličeno je i predavanje.
O tom vrijednom znanstvenom djelu koje predstavlja sintezu novoistraženih i potvrđenih arheoloških činjenica o porijeklu i nastanku Višeslavove krstionice kao jednom od simbola hrvatskog kršćanskog, nacionalnog i kulturnog identiteta, govorili su dr. sc. Miroslav Katić i sam autor prof. dr. Ante Uglešić.
Dr. sc. Miroslav Katić, ravnatelj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu koji je i nakladnik knjige, istaknuo je kako je bitna komponenta knjige fotogrametrijski snimci pročelja crkve s arheološkom dokumentacijom te da se autor nije iscrpio u polemičkom dijelu koji je dominirao posljednjih godina o krstionici.
Nakon kontekstualizacije, nalaženja prostora i svega, logičan je bio i sljedeći korak, a to je povijesna interpretacija koju je Uglešić također uspješno učinio, kazao je on, te naglasio činjenicu da će ova knjiga biti pristupačna i studentima, a da je Višeslavova krstionica sada u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Uglešićeva knjiga donosi dokaz da je Višeslavov krsni zdenac, kojeg su u 18. stoljeću otuđili Mlečani, da bi sredinom 20. stoljeća bio vraćen u Hrvatsku, zaista bio postavljen u ninskoj crkvi, ali s bitnom izmjenom u odnosu na dosadašnje zaključke. Zdenac nije bio izrađen oko 820. godine, nego za uspostavu Ninske biskupije, što potvrđuje i provedena analiza, koja ga smješta u razdoblje od 876. do 878. godine. Iz toga proizlazi da Višeslav nije živio prije Domagoja, nego je bio Domagojev sin, čime je upotpunjena genealogija hrvatskih vladara.
U svom predavanju dr. Uglešić je kazao kako je od početka znao da zdenac ne može biti datiran u 820. godinu, kao ni to da je služio da se ulazi u njega, jer je ta praksa bila napuštena koncem 8. stoljeća.
Napravljen je u vrijeme pape Ivana VIII., pri uspostavi Ninske biskupije, a na njemu se vidi i garež, koji se može povezati sa spaljivanjem stolne ninske crkve, kao i činjenicom da je na sebi imao drveni poklopac. Naglasio je kako sve što je naveo u knjizi ide u prilog da je krsni zdenac iz Nina, a jedino što nedostaje je da u nekim spisima pronađemo kad je došao u Veneciji, a zasigurno nakon 1720., jer se tada više ne spominje u vizitacijama, rekao je Uglešić.
Naglasio je činjenicu kako ova knjiga nepobitno pokazuje da je Nin za hrvatsku povijest daleko značajniji nego što se misli i zna, te da na žalost Hrvati o svojoj povijesti znaju malo i da se najstarijom prošlošću i vrlo malo bave.
Ukazao je na pokušaje da se zadnjih dvadesetak godina negira postojanje Višeslavova zdenca i da li uopće potječe iz Nina, a upravo ga je to ponukalo da se detaljnije pozabavi tim pitanjem.
Moderator predstavljanja bio je dr. Anto Ivić, član Središnje uprave HKD Napredak.
Prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić upisao je studij arheologije i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru te diplomirao 1987. i magistrirao 1989. Godine 1997. na Filozofskom fakultetu u Zadru obranio je disertaciju pod naslovom Nazočnost Istočnih Gota u jugoistočnoj Europi u svjetlu arheološke i povijesne izvorne građe.
Na studiju Arheologije Sveučilišta u Zadru predaje na preddiplomskom, diplomskom i doktorskom studiju više kolegija iz starokršćanske i srednjovjekovne arheologije. Od 2001. god. predaje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
U tri mandata obnašao je dužnost prodekana Filozofskog fakulteta u Zadru (od 1996. do 2003.), zatim prorektora, te rektora Sveučilišta u Zadru u dva mandata (od 1. listopada 2007. do 30. rujna 2015.).
Kao suradnik ili voditelj sudjelovao je na sustavnim istraživanjima dvadesetak arheoloških lokaliteta, u R. Hrvatskoj uglavnom na prostoru sjeverne Dalmacije, u Bosni i Hercegovini, te na Kosovu.
Bio je voditelj dva nacionalna znanstvena projekta: Arheologija seobe naroda na istočnom Jadranu (2002. – 2007.) i Srednjovjekovno arheološko nasljeđe južne Hrvatske od 5. do 17. stoljeća (2007. – 2014.).
U okviru programa Cultural Heritage without Borders koji je provodio Program Ujedinjenih naroda (UNDP), vodio je međunarodni projekt Istraživanje crkve Gospe Pomoćnice u Prizrenu (R. Kosovo).
Tijekom 1995. godine bio je na dvomjesečnom studijskom boravku na Odsjeku Njemačkog arheološkog instituta u Rimu (Deutsches Archäologisches Institut, Römische Abteilung), a također je kraće studijski boravio i u više drugih institucija: Slovačka akademija znanosti (Nitra, Slovačka), Dalekoistočno federalno sveučilište (Vladivostok, Ruska federacija), Rusko humanističko sveučilište (Moskva).
Bio je predsjednik Organizacijskog odbora jednog od najvećih dosad održanih međunarodnih znanstveno-stručnih skupova u R. Hrvatskoj: 13. godišnja skupštine Europske udruge arheologa. Za osobit doprinos znanstveno-nastavnom radu u području humanističkih znanosti, polju arheologije, dodijeljen mu je počasni doktorat znanosti.
Objavio je tri znanstvene monografije, dvije samostalne publikacije i dva poglavlja u knjigama, 45 znanstvenih članaka u časopisima i zbornicima domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.
Nositelj je više inozemnih i domaćih priznanja, među kojima je najveće Veliko zlatno odličje za zasluge za Republiku Austriju. Također je dobitnik Nagrade HAZU za knjigu koja se večeras promovira, Povelje i spomen medalje za jačanje i razvitak Sveučilišta u Mostaru, Godišnje nagrade Zadarske županije za znanstveni rad, Plakete Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru za nastavno-stručni rad i osobit doprinos promociji Fakulteta, Povelje „Stjepan Bulić“ za znanstveni rad na utvrđivanju povijesnih činjenica u maslinarstvu i dr.
