Postoje treneri koji osvajaju trofeje, i postoji Nedjeljko Zela Zelenika – čovjek čije se ime u povijesti mostarskog sporta piše zlatnim slovima. Njegova ostavština nije mjerljiva samo brojem pobjeda, već emocijom koju je vratio na tribine i temeljem koji je postavio za generacije koje dolaze.
Pod njegovim stručnim vodstvom, košarka se u velikom stilu vratila u Mostar. U vremenima kada je vodio HKK Zrinjski, dvorana na Bijelom Brijegu bila je premala za sve koji su željeli svjedočiti košarkaškoj renesansi. Tražila se ulaznica više, a publika je dolazila jer je na parketu prepoznavala ono najvrednije domaće snage u svetom dresu s lentom. Zela je vjerovao u hercegovački i mostarski talent, a to mu se vratilo fanatičnom podrškom navijača.
Upravo je on imao viziju i hrabrost prvi dati prigodu tada golobradom mladiću Bojanu Bogdanoviću. Prepoznavši u njemu svjetski potencijal dok je još bio dječak, Zelenika mu je otvorio vrata koja će ga kasnije odvesti do statusa NBA zvijezde i jednog od najboljih košarkaša svijeta. Taj potez ostaje upisan kao jedan od najznačajnijih trenutaka u povijesti kluba.
Ipak sportski put i splet čudnih okolnosti ga je odveo dalje od Zrinjskog. U trenutku kada su u klub počeli pristizati “stručnjaci” i igrači sa strane, zanemarujući domaću bazu. Publika je to osjetila, a Zela je dostojanstveno krenuo novim putem. Nije se predavao, svoju strast i znanje prenio je u Brotnjo i Vitez, gdje je također stekao status kultnog trenera, osvajajući naslove i ostavljajući neizbrisiv trag u svakoj sredini u koju je došao. U tom periodu vraćao se i u svoj HKK Zrinjski u par navrata, i to je uvijek bilo prepoznato od mostarske publike.
Godine su prolazile, ali se u Mostaru više nije pojavio trener njegovog kova – netko tko s toliko ljubavi i autoriteta živi košarku. Svoj uspješni trenerski niz nastavio je i danas, na mjestu pomoćnog trenera u HKK Mostaru, s kojim je proslavio još jedan novi naslov prvaka.
Mostarski Plemić Zela ostaje simbol vremena kada je košarka bila više od igre, a dupke ispunjena školska dvorana na Bijelom brijegu bila dom isključivo istinskih sportskih vrijednosti i vrhunske igre.
