Tri dana, četiri države, 2000 kilometara, ponos i inat, radost i tuga epilog je ovog gostovanja u Bratislavi. Krenuli smo već u srijedu prema odredištu, a za taj naš cilj je bio Budimpešta. Krenuli smo preko Sarajeva, Zenice, Doboja, a u Hrvatsku smo ušli na Svilaju. Zadržali smo se malo u Osijeku da se odmorimo, a onda smo krenuli prema Mađarskoj.
Na granici carinik pita kuda idemo, a kada smo mu rekli Bratislava odmah je rekao Zrinjski, prokomentirao prvu utakmicu i zaželio nam sretan put. U Mađarskoj odmah kupujemo vinjetu i krećemo solidnim auto putem prema Budimpešti. Polako je padala noć i kratko smo stali na nekom odmorištu kako bi pronašli smještaj u Budimpešti. Nakon što smo ukucali lokaciju lagano smo stigli do Budimpešte i do hotela gdje ćemo spavati dvije noći.
Nakon prespavane noći ranom zorom smo otišli u obilazak grada koji nas je fascinirao. Naravno pale su i fotke sa šalovima Zrinjskog, ručak i polazak prema Bratislavi. U putu se čujemo s ostalim ekipama neki su kod Zagreba, neki u Austriji, neki kao i mi u Mađarskoj, a jedan dobar dio već je stigao na odredište. Od Budimpešte do Bratislave je nekih 200 km i spaja ih moderna auto cesta.
Nekoliko kilometara od Slovačke sreli smo naša 4 navijačka busa. Stali smo na prvoj crpki zbog vinjeta i sreli naše navijače. Nakon kraćeg zadržavanja krenuli smo u Bratislavu gdje smo stigli za dvadesetak minuta. Ostavili smo auto na parkingu i krenuli u grad i na svakom koraku sretali smo navijače Zrinjskog koji su pristigli sa svih strana svijeta. Glavni trg su zauzeli Ultrasi i osjećali smo se kao na Rondou u Mostaru s tim da je više poznatih lica bilo u Bratislavi nego bilo gdje u Mostaru. U jednom od kafića sreli smo trenera Zrinjskog kako s prijateljima pije kavu, poželjeli smo mu sreću i krenuli dalje.
Otišli smo i do hotela gdje su bili Plemići a ispred navijači u porazi za ulaznicama. Očekivali smo veliki broj navijača, ali tada smo znali da će to biti nešto neviđeno. Kafići i restorani bili su krcati navijačima, sreli smo neke drage ljude koje nismo vidjeli godinama. Kako se bližila utakmica broj navijača je rastao i to je bilo nešto neopisivo. Kada je došlo vrijeme da se krene Ultrasi su otišli tramvajima do stadiona, a mi smo otišli kolima na parking predviđen za navijače Zrinjskog. Prvo nas je navigacija odvela na krivo mjesto, kao i veliki broj naših automobila i kombija.
Ipak smo se na kraju snašli i došli do starog stadiona Slovana gdje smo ostavili vozila. Odatle je napravljen koridor za nas do stadiona i tek pred stadionom smo ugledali prve navijače Slovana. U gradu ih cijeli dan nismo vidjeli, ama baš niti jednog. Idemo pred naš sektor i tu je masa navijača. Sa svih strana stigli ljudi koji vole Zrinjski. Nekada smo drage ljude sretali na svadbama, a evo ovo ljeto na utakmicama Zrinjskog. Neopisivo je na ulazu. Jadranko Brijun mi kaže kada napišem poslije utakmice status o Fiorentini prenesi ga na portal.
Svi su uvjereni u prolaz. Nema umora kod nikoga svi su spremni za veliku utakmicu. Utakmica je to za sve nas i za Zrinjski utakmica života. Nakon nekih pola sata ispred ušli smo u stadion i ostali bez riječi na uvjete na njemu. Vauuu. Mogu misliti kako je bilo navijačima Slovana kada su bili u Mostaru na našem stadionu. I oni su se iznenadili kao i mi, samo su reakcije bile drugačije prirode.
Tribina na kojoj smo bili je ograđena staklom i prekrivena mrežama. Bili smo ko sardine u konzervi, a ta tribina se ispunila do posljednjeg mjesta. Preko tisuću Ultrasa i nekoliko stotina simpatizera došli su pomoći Zrinjskom. Na dijelu gdje su bili simpatizeri došle su cijele obitelji, i to je snaga Zrinjskog. Navijalo se cijelo vrijeme, takva ludnica nikada nije viđena. Ja koji sam prešao na tisuće utakmica i na stotine gostovanja bio sam oduševljen atmosferom.
Teško je sada nekome objasniti, ali sam se tijekom utakmice naježio ko zna koliko puta, evo i sada kada ovo pišem diže mi se svaka dlaka na tijelu. Ekstaza je trajala cijelu utakmicu. Gorilo je sve i treslo se od pjesme Ultrasa. Imali su Plemići potporu kakvu nisu imali nikada do sada. Onaj trenutak i sreću kada je Savić dao pogodak nije moguće opisati. Sreća i suze radosnice koje su nažalost zamijenile one žalosnice nakon nesretnih škarica i penala. Plakala je cijela tribina, od onih najmlađih do onih prekaljenih navijača koji su prošli Bunu i Bunicu.
Bilo smo na samo korak od sna i onda se sve to ugasilo, ali smo smogli snage zagrmit i pozdraviti naše igrače. Definitivno najbrojnije i najbolje gostovanje navijača Zrinjskog u Europi. Nakon utakmice su simpatizeri Slovana došli do stakla koje nas je dijelilo i dugo nam pljeskali i skidali kapu. Povorka koja je dugo izlazila sa stadiona bila je najtužnija povorka koju sam vidio ikada, ali svi u koloni su bili ponosni na ovu europsku avanturu.c Bilo je to nezaboravno iskustvo i gostovanje koje nikada neću zaboraviti.
Ovaj poraz može biti samo poticaj za dalje jer Zrinjski se ravnopravno nosio s klubom koji ima mnogostruko veći proračun i koji ima stostruko ljepši stadion. Zrinjski je samo prednost imao u navijačima,i to u obije utakmice. Povratak u Mostar neću opisivati. Puno je tu emocija, ali stigli smo svi živi i zdravi i ja sam ponosan na Zrinjski i Ultrase.
