Na jednoj od frekventnijih lokacija u Mostaru, Rondou, prizor koji dočekuje građane i turiste teško se može uklopiti u sliku grada koji želi pratiti suvremene urbane trendove. Naime, čak četiri javna bicikla za iznajmljivanje već duže vrijeme stoje neupotrebljiva – s ispuhanim ili probušenim gumama – i kao takva predstavljaju više prepreku nego priliku za građane i posjetitelje.
S dolaskom lijepog vremena, ulice Mostara postaju življe nego inače. Sve je više šetača, rekreativaca i turista koji žele upoznati grad na drugačiji način. Upravo u takvim okolnostima sustav javnih bicikala mogao bi doći do punog izražaja – kao praktičan, zdrav i ekološki prihvatljiv način kretanja kroz grad. Međutim, stvarnost na terenu pokazuje sasvim drugačiju sliku.

Na Rondou, jednoj od ključnih gradskih točaka, već danima stoje bicikli koji nisu u funkciji. Ispuhane i probušene gume jasno daju do znanja da ih nitko ne može koristiti, a još manje iznajmiti. Takvo stanje ne samo da obeshrabruje potencijalne korisnike, nego stvara i pogrešnu percepciju da sustav javnih bicikala u Mostaru nema smisla ili da nije isplativ.
No, problem nije u nedostatku interesa građana i turista. Naprotiv, u gradu koji ima potencijal za razvoj urbanog turizma i rekreativnih sadržaja, bicikli bi mogli biti itekako traženi. Problem leži u neodržavanju i nedostatku odgovornosti prema javnoj infrastrukturi. Kada bicikli ostaju neispravni duži vremenski period, šalje se poruka o nemaru i lošem upravljanju. Krivica je i na građanima koji često namjerno uništavaju gradsku imovinu, pa smo često i sami krivi za sve što nam se događa. Javni bicikli u Mostaru su meta lopova i vandalizma. Značajan broj bicikala pretrpio je velika oštećenja, a zabilježeno je i nekoliko krađa i pokušaja krađe.

Ovakvi primjeri često dovode do pogrešnih zaključaka – kako “nitko ne koristi bicikle” ili kako je riječ o neisplativom projektu. Međutim, stvarnost je drugačija: korisnici će koristiti ono što je dostupno, ispravno i funkcionalno. U suprotnom, sustav gubi svrhu, a investicija postaje upitna.
U širem kontekstu, problem javnih bicikala u Mostaru samo je dio veće slike. Riječ je o izazovima u održavanju gradske infrastrukture, nedostatku sustavnog pristupa i odgovornosti, gdje pojedinačni projekti, koliko god bili dobri u ideji, ostaju zapušteni u praksi. Bicikli su u ovom slučaju tek kolateralna šteta jednog dubljeg problema.

Ako Mostar želi biti grad koji prati moderne standarde i nudi kvalitetan sadržaj svojim građanima i turistima, ovakvi propusti ne bi smjeli biti pravilo. Redovno održavanje, brza reakcija na kvarove i jasna odgovornost ključni su koraci kako bi se ovakvi projekti održali živima i korisnima.
U suprotnom, prizori poput onih na Rondou ostat će svakodnevica – i podsjetnik na propuštene prilike.





