Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru gostovalo je na najznačajnijem regionalnom teatarskom festivalu, 68. po redu, Sterijinom pozorju u Novom Sadu s predstavom „Noć s Aleksom“, autora Marka Tomaša i redatelja Ivice Buljana. Predstava je izvedena u okviru Međunarodne selekcije „Krugovi“.
Selektor Sterijinog pozorja Milivoje Mlađenović u svome izvješću zapisao je, između ostalog, sljedeće: „Buljanova dekonstrukcijska predstava nadrasta stereotip mitske ličnosti Alekse Šantića kao simbola grada Mostara. Kazališnoj publici dat je na uvid jedan nevjerojatno sugestivno izveden krležijanski solilokvij o prokletstvu male, patrijarhalne sredine koja može poslužiti i kao paradigma ondašnje, ali i današnje Bosne i Hercegovine.“
„Noć s Aleksom“ izvedena je pred oko šesto gledatelja u subotu 26. svibnja u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu u velikoj dvorani Scena “Jovan Đorđević”.
Kompleksna i višeslojna predstava
Sutradan je održan okrugli stol o predstavi na kojem su govorili ravnatelj HNK Mostar Ivan Vukoja te glumci Ivo Krešić, Damir Čobo i Mario Knezović. Moderator je bio dr. Vlatko Ilić, redatelj, teoretičar umjetnosti, medija i kulture, pisac i profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. On je, kao uvod u okrugli stol, otvorio pitanje odnosa prema historiografskoj građi kada se stvara jedno umjetničko djelo jer „zadatak umjetnosti nije točno prenošenje onoga što su povijesne činjenice već uspostavljanje, kako se to naziva jezikom teorije, fiktivnog kosmosa koji se postavlja na sceni“ te dodao kako „umjetnost ništa ne duguje povijesti“.
„Ova je drama svojevrsna rekonstrukcija jedne epohe jer govori o stvarnim ljudima i povijesnim činjenicama, i to čini temeljnu, polazišnu dimenziju drame. Međutim, svu tu povijesnu faktografiju Marko Tomaš utkao je u vlastiti dramski imaginarij i ponudio nam svoje viđenje, svoj doživljaj ključnih odrednica Šantićevog života, njegove poetike, idealizma, uzaludnih nadanja i neispunjenih očekivanja. U Tomaševoj interpretaciji, umirući Šantić u samrtničkom bunilu ponovno proživljava događaje koji su obilježili njegov život i susreće osobe koje su presudno utjecale na njegov doživljaj sebe i svijeta na kraju životnog puta. Stoga je ova predstava i svojevrsna psihološka dekonstrukcija mita ili javno prihvaćenog narativa o Aleksi Šantiću. Redatelj predstave, Ivica Buljan, u jednom intervjuu povodom predstave izjavio je kako on nije redatelj dokumentarnih drama te da mu ambicija nije prikazati pjesnikov život na činjeničan način već izvući inspiraciju iz njega“, kazao je ravnatelj HNK Mostar Ivan Vukoja i dodao kako je predstava jako kompleksna i višeslojna te ju je, zbog toga, potrebno više puta pogledati kako bi se sagledali svi konteksti na koje se referira.
Stalni član glumačkog ansambla HNK Mostar Ivo Krešić kazao je kako je njegov „cijeli život prožet Šantićem, od dugogodišnjeg stanovanja u Šantićevoj ulici do pohađanja škole koja je nosila Šantićevo ime“.
„Ono što smo htjeli ovom predstavom, što se, nadam se, i vidi, jest predstaviti Šantića kao čovjeka. Čovjeka koji se znoji, uzdiše, kašlje, čovjeka koji prolazi kroz svima nama bliska psihološka stanja sumnje, razočaranja, unutarnjih konflikata, čovjeka koji je na kraju života odlučio biti iskren prema sebi“, kazao je Krešić.
Autentično kazalište
Selektor ovogodišnjeg Sterijinog pozorja Milivoje Mlađenović, koji je okrugli stol pratio iz publike, dodao je kako mu je ravnatelj Ivan Vukoja jednom spomenuo da HNK Mostar želi razvijati neku svoju autentičnu repertoarsku politiku i estetiku.
„Boravak u Mostaru, gdje sam gledao dvije njihove predstave, uvjerio me je u tu vrstu autentičnosti. Tamo sam dobio djelomičan uvid u način rada i repertoar ovog teatra kojeg prvi put imamo priliku vidjeti na Sterijinom pozorju. Autentičnost u odabiru i tretiranju tema uistinu je glavna odlika HNK Mostar i ona se u ovoj predstavi vrlo dobro čita, kao što se čita i u predstavi ‘Kroz proces 10-6-93’ napravljenoj na elementima dokumentarnog teatra, a također i u predstavi „Zid“ koju sam pogledao na festivalu u Zenici. Drago mi je što Sterijino pozorje sudjeluje u ‘otkrivanju’ ovog teatra i njegovu predstavljanju u širim, regionalnim okvirima“, kazao je Mlađenović.
