Na današnji dan prije točno 27 godina formirana je grupa navijača Zrinjskog iz Mostara pod imenom Ultras-Zrinjski Mostar
U travnju 1994. godine napravljen je i Inicijativni odbor Kluba navijača Zrinjskog, Ultrasa, koji je imao za cilj da u roku od dvije godine organizira Skupštinu navijača.
Godine 1994. u Mostaru, na stadionu HŠK Zrinjski je odigrana finalna utakmica za prvaka tadašnje Hrvatske Republike Herceg-Bosne u kojoj su se sastali domaćin Zrinjski i ekipa Mladost Dubinta iz Širokog Brijega (današnji NK Široki Brijeg). U dosta zanimljivoj igri navijači nisu uspjeli vidjeti ni jedan pogodak, te je rezultat ostao 0:0. Na toj utakmici skupilo se oko 5000 gledatelja, a onih najžešćih bilo je oko 300 – 400, koji su se smjestili na centralnu zapadnu tribinu stadiona HŠK Zrinjski. Na toj utakmici po prvi put je i postavljen transparent sa natpisom Ultras. Ta utakmica ostala je zapamćena po prvom organiziranom okupljanju Ultrasa na utakmicama svog voljenog kluba.
Danas Ultrasi slave svoj 27. rođendan. Malo tko je prije 27 godina mislio na nogomet, još manje na navijanje, jer valjalo je izvući živu glavu iz rata. Ipak zahvaljujući par zaljubljenika u nogomet i navijanje prkosilo se svemu, pa i tom ratu, i nastali su naši Ultrasi kao simbol prkosa i otpora. Mnogi momci su u to vrijeme od navijačkih rekvizita imali samo maskirnu odoru HVO-a i krunicu u ruci, ali i to im je bilo dosta. Bili su to dani ponosa i slave, dani kada niste bili sigurni hoćete li dočekati sutra, ali i dani kada su nastajali najbolji navijači na ovim prostorima.
Nažalost neki od osnivača Ultrasa nisu danas među živima, ali zahvaljujući njima Ultrasi su tu, svakim danom moćniji i jači, i uvijek na prvoj crti obrane svetog imena Zrinjski. Sami protiv svih uz svoj Zrinjski i najdražu reprezentaciju Ultrasi su ponos svog Mostara i svoje Hercegovine. Uzeli su sveti stijeg i ponosno ga nose na svakom pedlju svijeta gdje igra Zrinjski i Hrvatska reprezentacija.
Za kraj čestitamo rođendan najboljim navijačima na ovim prostorima.
Ispod svih tih zastava što vijore postoji mjesto gdje možeš podignuti ruke i pjevati svoju pjesmu.
