Kao čovjeku koji je u životu pogledao na stotine utakmica u svim natjecanjima, ne mogu a da se ne sjetim velikog derbija Hajduk-Dinamo koji je odigran 22. veljače 2009 godine. Danima uoči ove utakmice ulaznice su bile rasprodane, a mi smo do tog dragocjenog komadića papirića došli zahvaljujući Igoru Musu.

Na utakmicu smo išli u mješovitom muško-ženskom društvu, a u Split smo došli nekoliko sati uoči utakmice, a taj dan je u Splitu puhala takva bura i da kada se sjetim te utakmice i danas se stresem. Na Rivi naravno Torcida u elementu, čuje se pjesma na svakom koraku. Riječima se to ne može opisati, sve, baš sve u bijelom, muško i žensko i staro i mlado. Najluđe je naravno bilo pred prostorijama Torcide gdje se natiskalo nekoliko tisuća navijača pjesmom krateći vrijeme do velikog derbija. Naravno navijača Dinama nije bilo na vidiku, a ako je neko u masi ljudi i navijao za plave vješto je to krio.

Dva sata uoči utakmice rijeke ljudi je krenula prema Poljudu. Do te utakmice uglavnom smo pratili utakmice sa sjevera, ali sada smo bili na istočnoj tribini, koja vjerujete nije zaostajala za sjeverom što se tiče navijanja. Zvanično na toj utakmici bilo je 40.000 navijača koji su stadion ispunili čitav sat prije utakmice. Utakmica će ostati upamćena što je neko putem velikoga semafora zaprosio svoju dragu Anu što je publika gromoglasno pozdravila.

Uoči utakmice upalile su se prve baklje i onda je s vrha Poljudske ljepotice pušteno na milijune bijelih papirića koji su prekrili sve što se može prekriti. Sjever je grmio, a nisu zaostajali ni istok i zapad. Nekoliko stotina navijača Dinama koji su došli uz jaku pratnju nisu se u tom ludilu niti vidjeli, a niti čuli. Utakmica je zbog tog ludila počela s čak 18. minuta zakašnjenja, ali navijanje nije posustajalo. U pojedinim trenucima sam se ježio od te huke koja je dolazila sa svih strana. U toj navijačkoj ludnici onako nezamijećeni gostujući navijači pale vatru na južnom dijelu tribine na kojoj su bili gosti, na što je intervenirala policija i smirila piromane.

Kako je utakmica promicala to je Poljud bio glasniji, a sve je eksplodiralo kada je Nikola Kalinić u zadnjoj minuti prvog dijela postigao pogodak za Hajduk iz kaznenog udarca. U jednom momentu sam pomislio da će se sve te tribine jednostavno srušiti, a vjerojatno su i semiolozi zabilježili podrhtavanje tla. U drugom dijelu fenomenalni Ibričić je dovršio Dinamo sjajnim pogotkom s preko 20 metara. Nakon toga velika bakljada na sjeveru što je uzrokovalo još jedan prekid utakmice- Večeras je naša fešta orilo se Poljudom, a fešta se spremala i to kakva.

Nakon utakmice dugo su navijači pozdravljali igrače, a slavlje se prenijelo u svaki kutak najluđeg grada na svitu. Iz svake kavane odjekivala je navijačka pjesma i u tim trenucima Split je bio vjerojatno najveseliji grad na planetu.

Iako je to teško reći ili procijeniti ova utakmica će ostati upamćena kao jedna od onih na kojima je vladala najluđa atmosfera koju je doživio Hajduk u svojoj dugoj povijesti.

HERCEGOVINA.in