Da Duvnjak ne mrzi drvo pokazuje i spašavanje stare kruške u samostanskome dvorištu u Tomislavgradu. Zasađena je prije 72 ili 73 godine. Bila je prepoznatljiva po velikoj krošnji koja se posebno isticala u proljeće kada bi je prekrilo mnoštvo cvjetova. U razgovoru s fratrima doznajemo da je osobito bila omiljena pokojnom fra Ivi Bagariću koji je vodio brigu da kruška svakoga proljeća bude okopana, obrezana, a stablo zaštićeno krečom.
No, tijekom prošle godine drvo je oboljelo i počelo se sušiti. U pomoć su pozvana dvojica agronoma: Josip Martinović iz Širokog Brijega i Tihomir Baković iz Mokronoga koji su se usuglasili da je najbolje rješenje posjeći krošnju i pokušati liječiti deblo. To je i učinjeno početkom ožujka, pa ovoga proljeća nećemo vidjeti uobičajenu bijelu krošnju, ali se nadamo da će drvo ozdraviti i već u idućim godinama vratiti prepoznatljiv oblik i biti ukras samostanskoga dvorišta.
