Ovih dana navršavaju se tri desetljeća od stravičnog zločina koji su nad hrvatskim civilnim stanovništvom Grabovice počinili pripadnici Armije RBiH ubivši, bez ikakvog povoda, 33 stanovnika tog mjesta smještenog između Jablanice i Mostara, piše portal Večernjeg lista BiH.
Najmlađa žrtva Mladenka Zadro imala je tri i pol, a najstarija Marko Marić 87 godina. Mladenkino, kao ni tijela većine žrtava, koja su, nakon što su ih pobili, krvnici bacili u Neretvu, još uvijek nisu pronađena, tek nekoliko uglavnom nekompletnih tijela koja su obiteljima predana 1994. Uz potragu za tijelima, tri desetljeća obitelji žrtava Grabovice čekaju pravdu jer su optužnice po zapovjednoj odgovornosti izostale. Prije svih, generalu Seferu Haliloviću koji je odgovoran za slanje pripadnika Armije RBiH s kriminalnom prošlošću iz Sarajeva u selo.
Opis zločina
Dvadeset godina poslije o zločinu je za sarajevske medije govorio general Armije RBiH Vehbija Karić koji je preminuo u studenome 2019. godine. Karić je bio jedan od trojice zapovjednika operacije “Neretva”, najbliži suradnik Sefera Halilovića. – Ni jedan deterdžent ne može nas oprati – najupečatljivija je rečenica generala Karića iz razgovora koji je objavio Face TV 2013. General Karić tada je detaljno opisao stanje i povod zbog kojeg je došlo do pokolja hrvatskog stanovništva u Grabovici.
– Budući da nismo imali nikakve logistike, a Jablanica je bila prenapučena izbjeglicama, upitali smo mještane da svatko ustupi ili staju ili šupu ili dio kuće da smjestimo nekoliko dana borce prije nego što krenu prema Vrdima, gdje su imali borbeni zadatak. Kad su se naspavali i odmorili, jednom od njih palo je na pamet da iz jedne kuće izvedu kravu i zakolju je, a ta krava hranila je dvoje djece. I kad su žena i muž vrisnuli da im ne diraju tu kravu te da ona hrani obitelj, oni su ih ubili. Dvoje djece pobjeglo je i sakrilo se u vrt. Nakon toga nastao je masakr koji počiniše ljudi pomračenog uma – posvjedočio je. Karić
Halilovića tereti što su se takvi ljudi, dakle osobe pomračenog uma, našli u Grabovici. – To je tipičan primjer zločina koji se dogodio od ljudi koji su bili iz Cacine 10. brigade (Brigade kojom je zapovijedao Mušan Topalović Caco, odgovaran i za zločine nad Srbima na Kazanima iznad Sarajeva, nap. a.), a jedan manji broj bili su pripadnici postrojbe Ramiza Delalića (također osobe iz sarajevskog ratnog i poslijeratnog kriminalnog miljea, nap. a.).
Iako smo predlagali da je kontraproduktivno koristiti te ljude, Sefer je bio mišljenja da su oni dobri ljudi i da će moći dati puni doprinos u napadu prema Vrdima – rekao je Karić, dajući jasno do znanja da se radilo o vojnicima sa sumnjivom vojnom disciplinom i sklonima mnogim ispadima. Potvrdio je i da su mnogi od njih bili pod utjecajem narkotika, ali su, bez obzira na sve, uživali zaštitu bošnjačkog političkog i vojnog vrha. Naveo je i kako su, uz hrvatske civile, ubili i jednog slučajnog borca, kojeg nisu poznavali, a koji je bio po nacionalnosti Hrvat.
Odnos
Izvješće o zločinu u Grabovici poslano je u Sarajevo, ali na procesuiranju odgovornih nije se radilo. General se osvrnuo na nekoliko zločina, uključujući Grabovicu. – … Politika je strahovito tome pogodovala zataškavajući. Oni nama prave još gore stvari smatrajući kako “ne možemo mi protiv naših biti zločinci…” – i puštanjem, puštanjem… doveli su nas u situaciju u kojoj nas danas nikakav deterdžent za ovih nekoliko zločina ne može oprati – zaključio je svoje svjedočenje o zločinima Armije RBiH. Za ovaj zločin osuđeno je ukupno pet pripadnika Armije RBiH, uglavnom nižerangiranih vojnika.
