Gospa u Međugorju nas u korizmi poziva na čašćenje Rana Isusovih

Čašćenje svetih Rana Isusovih spada među prvu pobožnost u kršćanstvu. To čašćenje je započela na Veliki petak Isusova Majka Marija.

Presveta Djevica se ukazala 1867. kao Majka Božja od Sedam Žalosti službenici Božjoj Mariji Marti Chambon i rekla:
“Prvi put sam promatrala Rane dragoga Sina, kad je Njegovo tijelo bilo položeno u ruke moje…Ja sam razmatrala Njegove boli i nastojala sam, da prijeđu u moje Srce…Gledala sam njegove božanske noge, jednu za drugom, odatle sam prešla k Srcu, gdje sam vidjela onu veliku Ranu, koja je najdublja rana za moje majčinsko Srce…Promatrala sam lijevu ruku, zatim desnu, i napokon trnovu krunu. Sve mi ove Rane probijahu srce…Sedam je mačeva u mom Srcu, zato treba štovati svete Rane moga Božanskog Sina po mom Srcu.”

Gospa u Međugorju je nas nekoliko puta pozvala da u korizmi častimo Rane njezinoga Sina. Tako je Gospa u poruci od 25. ožujka 1997. rekla:
“Danas vas na poseban način pozivam, da uzmete u ruke križ i da promatrate rane Isusove. Tražite od Isusa da ozdravi vaše rane, koje ste, draga djeco, tijekom vašega života zadobili zbog vašega grijeha ili grijeha vaših roditelja. Samo tako ćete, draga djeco, shvatiti, da je svijetu potrebno ozdravljenje vjere u Boga Stvoritelja. Isusovom mukom i smrću na križu shvatit ćete, da samo molitvom možete postati i vi pravi apostoli vjere, kad u jednostavnosti i molitvi živite vjeru koja je dar.

Sva četiri evanđelista svjedoče nam o tome da je Isus liječnik duha, duše i tijela, osobito evanđelist Luka. Isus ozdravlja u duši, duhu i tijelu. On ozdravlja naše odnose, stavove, naše krive navike. Katekizam katoliče Crkve također prikazuje Isusa kao liječnika koga bolesnici tebaju (KKC, 1848).

Prorok Izaija prorokuje: Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rana iscijeliše. (Izaija 53, 3-5) Mislio je na obećanog Spasitelja stotine godina prije nego što će doći na svijet. Tako se ispuni riječ proroka Izaije: “On slabosti naše uze i ponese naše bolesti” (Mt 8,17). Krist nije uzeo na sebe samo naše grijehe nego je uzeo i naše slabosti i bolesti ili još više: “On čijim ste modricama izliječeni” (1 Pt 2,24). Isus je bio raspet na križu da bi po svojim ranama mogao povijati naše rana i ozdravljati bolesne.

Ako vjerujemo da je na križu plaćena naveća cijena za grijehe, onda jednako trebamo vjerovati kako smo na križu ozdravljeni i oslobođeni. kristova žrtva na križu čovječanstvu je darovala spas i ozdravljenje. I danas kad pogledamo u njegov križ događaju se ozdravljenja. Vjernicima je najljepše ono, što svjetskim ljudima izgleda najružnije – to je križ. Biblija kaže: “Govor o križu ludost je za one koji propadaju, a za nas koji se spašavamo sila je Božja.” (1 Kor.1,18). Smrću Isusa Krista tamo smo izmireni s Bogom. Tamo je otvoren izvor protiv grijeha i nečistoće. Isusov križ podjeća nas da smo njegovim ranama, negovim modricama, mukom i smrću ozdravljenji. Zato nakon Pričesti molimo: “Muko kristova okrijepi me”.

www.medjugorje-news.com

Najnovije:

spot_img