Mnogi nisu čuli za Mariju Esperanza (1928. – 2004.). Ova supruga, majka, mističarka, stigmatičarka i vidjelici Marijinih ukazanja u Betaniji, Venezuela (1976. – 1990.) proglašena je (zasad) službenicom Božjom. Ukratko o njoj i njenom čudesnom životu…
Maria Esperanza, rođena u Venezueli, imala je svoje prvo mistično iskustvo kad je imala samo pet godina. Dok se opraštala od majke koja je išla na put, Maria je vidjela sv. Tereziju iz Lisieuxa kako izlazi iz vode Orinoco rijeke i baca crvenu ružu prema njoj. Maria ju je uhvatila i pružila zapanjenoj majci. Ruža je imala jedinstveno lijepu baršunastu teksturu, a nikakvih ruža nije bilo moguće naći nigdje u blizini.
Maria je bila boležljivo dijete koje je patilo od više bolesti opasnih po život. Jednom, kad je imala dvanaest godina, razvila je toliko akutni slučaj upale pluća da je liječnik mislio da neće živjeti dulje od tri dana. Duboko vjerna, Maria je upitala: “Majko moja, znači li ovo da želiš da dođem k tebi?” Tada je, zatvorivši oči, čekala na odgovor. Kad je Maria otvorila oči, Blažena Djevica bila je pred njom smiješeći se. Maria je nastavila živjeti, hranjena kroz injekcije ubrzo moleći Krista da je uzme kako ne bi više bila na teret svojoj obitelji. Ovaj put Krist joj se ukazao obraćajući joj se s “Moja bijela ružo”.
Prisjećajući se tog trenutka godinama poslije, Maria je komentirala: “Način na koji prodre u vas svojim očima poput rentgena je! Bilo je tako lijepo, prekrasne oči… Lice mu je bilo tako nježno!” Ali umjesto da joj dodijeli smrt, Isus je došao s Marijom da je ozdravi. Objasnili su svojoj “bijeloj ruži” da je život dugi niz iskušenja i da je most do Neba izgrađen borbama, pročišćenjem i poniznošću – osobito poniznošću. “Moja kćeri”, rekla joj je Gospa, “kad započneš svoje hodočašće, imat ćeš mnogo patnje. One su bol ove Majke. Pomozi mi. Pomozi mi spasiti ovaj svijet koji ide pogrešnim putem.”
Tijekom svojih tinejdžerskih godina Maria je dobila nekoliko mističnih milosti, uključujući sposobnost čitanja srca i često je predosjetila kada će doći gosti ili kada su obitelj ili prijatelji bili bolesni. Ljudi su na kraju primanja njezinih molitvi često ozdravljali ili dobili po njoj riječ o lijeku koji im je potreban. Maria je čeznula postati redovnica i ušla je u samostan 1954. Međutim, 3. listopada te iste godine, ponovno joj se ukazala sveta Terezija od djeteta Isusa, bacajući crvenu ružu. Taj put, kad je Maria posegnula da bi je uhvatila, nešto ju je štipnulo na desnom dlanu i krv je počela kapati s njezine ruke.
To je bio početak njezinih stigmi. “Ovo nije tvoje zvanje”, uputila ju je sv. Terezija. “Tvoje je zvanje biti supruga i majka.” Četiri dana kasnije, Gospa joj je rekla neka se pričešćuje svakoga dana, uz post, molitvu, pokoru i da će biti duhovna majka dušama. “Također, bit ćeš majka sedmero djece, šestero crvenih ruža i pupoljka.” Maria je rodila šest djevojčica i jednoga dječaka.
Nakon izlaska iz samostana Isus je rekao Mariji neka ode u Rim gdje će dobiti blagoslov pape Pija XII. Ondje, ispred crkve Presvetoga Srca Isusova, ni mjesec dana kasnije, 1. studenoga, susrela je svoga budućega muža, Gea Bianchinija Giannija. Nakon dvije godine udvaranja, Maria je išla razgovarati s mons. Giulijem Rossijem, župnikom bazilike sv. Petra u Vatikanu, papinske enklave i jedne od najvećih crkvi u svijetu. Zamolila ga je za posebno dopuštenje da se vjenča u kapelici Bezgrešnoga Začeća u sklopu bazilike. Mons. Rossi primijetio je aureolu oko lica Marije Esperanze, što ga je natjeralo da njezinu molbu uputi papi Piju XII. Papa, koji je već znao za Mariju, dao joj je svoje dopuštenje i njezino vjenčanje s Geom proslavljeno je 8. prosinca 1956. Papa Pio XII. nije bio jedini svetac upoznat s Marijom Esperanzom. Sv. Padre Pio, u svojim je poznijim godinama govorio ljudima da očekuje posjet izvanredne žene. “Postoji mlada žena koja će doći iz Južne Amerike”, rekao je.
“Kad ja odem, ona će biti vaša utjeha.” Njih su se dvoje napokon upoznali kad je Maria u molitvi čula “poziv” sv. Pija da doputuje k njemu. U to je vrijeme bila blizu Rima, daleko od njegova samostana u San Giovanni Rotondu, ali otputovala je i dok je stajala usred gomile ljudi koji su čekali da vide ostarjeloga svećenika, on je povikao “Esperanza!”. Dana 23. rujna 1968. sv. Pio će joj reći u viziji: “Esperanza, došao sam se oprostiti. Došlo je moje vrijeme. Sada je red na tebi.” Dok se to događalo, Geo je zapanjeno promatrao kako se lice njegove žene preobrazuje u lice oca Pija. Sutradan su u novinama vidjeli da je umro.
Kad je Padre Pio bio živ, Maria mu je ispričala o viziji koju je imala kao dijete, o posebnom komadu zemlje za koju joj je rečeno da će se tamo ukazati Djevica Marija. Maria je vidjela staru kuću, slap i špilju. “Od 1957. do 1974. tragali smo za tim zemljištem po cijeloj Venezueli”, rekao je Geo koji je imao naftni i građevinski posao u Caracasu. Kad su posjetili farmu za prodaju, par je napokon pronašao mjesto koje je vidjela i to će postati hodočasničko mjesto Finca Betania, u Venezueli, koje se danas smatra “Lurdom” Južne Amerike. “Betania”, kako je često zovu, postala je svetim mjestom velikih i dokumentiranih čuda, gdje je ne samo Maria, nego gotovo dvije tisuće ljudi vidjelo Djevicu Mariju.
Kada su ukazanja započela 25. ožujka 1976., Gospa se predstavila kao “Marija, Pomiriteljica ljudi i naroda”. Maria Esperanza i dalje će primati bezbroj Gospinih poruka, koji put i više od jedne dnevno. Biskup Pio Bello Ricardo, doktor psihologije, 21. studenoga 1987. započeo je voditi opsežnu i temeljitu istragu ukazanja, nakon čega su slijedile tri godine daljnjih promišljanja i rasuđivanja. Zaključno je izdao pastoralno pismo izjavljujući da su ukazanja u Betaniji “autentična, natprirodna i Božanskoga izvora”. Prema Gospinim uputama, Maria Esperanza služila je hodočasnicima u Betaniji i posjetila je mnogo mjesta širom svijeta govoreći i šireći poruku pomirenja među ljudima različitih pozadina i između ljudi i Boga. Maria je isijavala mir, suosjećanje, ljubav i veliku nadu, kao što je označavalo njezino ime “Esperanza” (op. prev. španjolski esperanza – nada) i živjela je ono što je propovijedala: “Moramo služiti, a ne tražiti da nama služe, i moramo služiti neprestano, bez osjećaja umora kada nas zamaraju.”
Maria Esperanza, jedna od najvećih mističarki našega vremena, dobila je brojne i neobjašnjive Božje darove, uključujući stigme, dar ozdravljenja, bilokaciju, čitanje srca i prorokovanje budućih događaja – mnogih koji nam tek dolaze. Maria je voljela Sjedinjene Američke Države i katkad je putovala onamo na Božansku misiju. Upozorila je SAD da ne ulazi u rat s Irakom, unatoč vrlo raširenoj podršci za rat, a 1992. imala je viziju napada na Svjetski trgovački centar – dim koji se diže iz dviju zgrada i njihovo urušavanje. U danima nakon toga uznemirujućega proroštva, molila je za zaštitu toga područja New Yorka.
Maria je predvidjela izbijanje AIDS epidemije i prorokovala drugu bolest, a također i prijetnju SAD-u od dvaju naroda, jednog velikog i jednog manjeg, za koje je rekla da će skovati zavjeru kako bi izazvali Sjevernu Ameriku. Svijet će proći kroz ratove, društvene probleme i prirodne katastrofe, a “[Božja] pravda će početi u Venezueli,” rekla je. No, svijet će također proći pročišćenje koje će probuditi ljudski rod. U dobi od 77 godina, 2004., Maria Esperanza preminula je u bolnici u New Jerseyju od tajanstvene bolesti nalik Parkinsonovoj bolesti, što joj je otežavalo govorenje. U trenutku smrti bila je okružena svojom voljenom obitelji i snažnim mirisom ruža.
Nekoliko godina prije nego što su počela ukazanja, Maria Esperanza dobila je sljedeću poruku od Djevice Marije: “Ovo je teški sat za sav ljudski rod i potrebno je izbjeći nesporazume među braćom; narodi moraju biti ujedinjeni… Ljubav Moga Isusa bit će vrata koja će otvoriti srca kako bi se omogućio pristup predivnoj eri koja mora osvijestiti ljude za slavno učenje o jedinstvu. Iskoristite vrijeme jer dolazi čas kad će se Moj Sin pojaviti pred svima kao Sudac i Spasitelj. Morate ispunjavati potrebne uvjete kako biste živjeli s Njim na taj Veliki dan. Nemojte misliti da je taj dan daleko.”
“Dječice moja, ja sam vaša Majka i došla sam vas potražiti kako biste se mogli pripremiti prenijeti moju poruku pomirenja: Dolazi veliki trenutak Velikoga dana Svjetla. Savjest ovih ljubljenih ljudi mora biti snažno potresena da biste mogli ‘urediti svoju kuću’ i prikazati Isusu pravednu naknadu za svagdanja djela nevjere počinjena od strane grešnika… to je čas odluke za čovječanstvo.”
Iz knjige “Upozorenje. Svjedočanstva i proročanstva prosvjetljenja svijesti”, autorice Christine Watkins
