Zavod za javno zdravstvo u Splitu je analizom potvrdilo da se ulje Jerka Martića može smatrati ekstra djevičanskim, a prema kušanju je osvojilo tri priznanja u posljednje tri godine, jednu zlatnu i dvije srebrne medalje.
Kada se spomenu maslinarstvo i maslinovo ulje, vjerojatno će većini ljudi na um prvo doći osunčani otoci Dalmacije i priobalnog područja no, u posljednje vrijeme se maslina itekako udomaćila u Hercegovini gdje se proizvodi vrhunsko djevičansko maslinovo ulje koje osvaja nagrade diljem svijeta. Tome svjedoči prošlogodišnja zlatna medalja brenda “Krš” iz Ljubuškog koje je priznanje osvojilo u New Yorku.
Ljubuški kraj, kao i onaj južnije, je ipak nešto topliji prostor s više sunca od općine Grude gdje se nalaze Sovići u kojima već nekoliko godina Jerko Martić proizvodi maslinovo ulje te sa svojim proizvodom također osvaja priznanja, i to tri godine zaredom u Hrvatskoj, na poznatoj manifestaciji “Povenjak”.
Martići započeli s maslinarstvom jer troše dosta maslinovog ulja
Zavod za javno zdravstvo u Splitu je analizom potvrdilo da se ulje Jerka Martića može smatrati ekstra djevičanskim, a prema kušanju je osvojilo tri priznanja u posljednje tri godine, jednu zlatnu i dvije srebrne medalje. Jerko ima nešto više od 50 vlastitih stabala masline, a uz to s dopuštenjem župnog ureda župe Gorica-Sovići radi i oko stotinu maslina iz maslinika koji je njihovo vlasništvo. Veliku većinu svojih maslina je Jerko uz pomoć obitelji posadio 2002. godine.
Tri godine zaredom nagrađeno ulje na Povenjaku
Obitelj je krenula u ovaj posao jer tradicionalno troše dosta maslinovog ulja u ishrani. Brdski prostor u obiteljskom vlasništvu bio je doslovno neprohodan, obrastao divljim raslinjem, platanom, dračom. Jerko ga je očistio i krenuo u avanturu za koju nije znao što će donijeti, a sve iz čiste ljubavi.
Masline posađene dalje od mora daju kvalitetnije ulje?
Otkrivanje tajni maslinarstva i savjet za proizvodnju ulja dao im je obiteljski prijatelj i to maslinar Jozo Eremut iz Žeževice koja se nalazi na sličnoj nadmorskoj visini kao i Sovići. Jedna od manje poznatih tajni kod laika jest i ta da je maslinovo ulje dobiveno od maslina koje su dalje od mora bolje i bogatije polifenolima od onih uz samo more. Eremut je savjetovao obitelj Martić da krene u proizvodnju ulja i odnese ga na analizu. Ipak, itekako je mukotrpan rad kojega ovaj posao zahtijeva i koji je doveo do toga da Martić svoje masline odveze do Čapljine, u uljaru “Ramljak”, u kojoj su potekle prve kapi maslinovog ulja iz Sovića. Nije naodmet spomenuti da upravo ta uljara ima vrlo važnu ulogu u proizvodnji ulja.
Hercegovačka maslinova ulja vade nalaze – idu na magnetsku rezonancu
Kao i druge biljke, i maslina ovisi o brojnim faktorima poput vremenskih uvjeta i slično. Prošle godine je Jerko sa obitelji ubrao oko 500 kilograma ploda, što je svojevrsni podbačaj, a od toga je proizvedeno 75 litara ulja. U budućnosti se nadaju da će masline davati barem desetak kilograma ploda po stablu, što je neizvjesno jer zime u ovom dijelu Hercegovine mogu biti itekako duge i hladne. Također, Martić se nada da će i buduća pokoljenja u obitelji nastaviti tradiciju i možda nekad u budućnosti zasaditi nove maslinike.
Potaknuli na maslinarstvo i sumnjičave susjede
“Proširili bismo ovu priču, imamo zemlje, imamo gdje, ali sve će ovisiti o slobodnom vremenu jer svakodnevne obveze i drugi poslovi nam trenutno ne daju planirati”, govori nam Jerko i spominjući obveze u maslinicima, nadodaje: “Nas trojica koji obrezujemo masline, za ovih 150 koje radimo trebamo tri dana da bi ih orezali, pokupili grane i uradili sve kako treba”.
No i dosadašnji doseg je itekako hvale vrijedan pošto su počeci bili ispunjeni sumnjom kod same obitelji Martić, a još više kod susjeda koji su isprva sa skepsom te čak s podsmjehom pratili početke same priče koja je dobila sretan epilog. Neki su susjedi čak i sami krenuli u posao s maslinama.
Kamen, krš, vino, ganga i – maslina
Maslina nije nepoznato stablo u zapadnoj Hercegovini. Na krševitim brdima te podno njih, pred kućama koje su zaklonjenije od udara bure i leda, odavno je moguće pronaći ju. Ipak, maslina je u prošlosti poslovično služila kao stablo čije se grančice režu za prigodni blagoslov u crkvi na Cvjetnu nedjelju.
Nekada zarastao maslinik danas je kao nacrtan
Priča o maslinovom ulju iz općine Grude koje je toliko dobre, ekstra djevičanske kvalitete da osvaja priznanja, nastavak je nove dimenzije shvaćanja masline u ovom kraju. Ne radi se o tome da je globalno zatopljenje omogućilo njegovu proizvodnju, već potvrđuje istinitost stihova pjesme da se uz kamen, krš, vino i gangu, u Hercegovini i maslina može pridružiti kao jedna od identitetskih značajki podneblja.
Primjer obitelji Martić potvrđuje da se radom može postići uspjeh, a u proizvodnju maslinovog ulja su krenuli iz čiste ljubavi te dosad nisu prodali niti jednu litru već, osim što sami koriste dosta ulja u ishrani, ostatak podijele prijateljima i onima koji im pomognu u poslu.
Dok se krećemo maslinikom u kojem je pred dvadesetak godina bio neprohodni teren obrastao divljim raslinjem, zaokružujemo priču riječima Jerka Martića dok se osvrće oko sebe i zaključuje: “Danas je ovaj teren ovakav jer smo to zavoljeli i htjeli smo raditi.”
agroklub.ba