HERCEGOVINA U MOM SRCU
Rodna kuća, kamen tvrdi,
vrelo sunce, to mi teba,
miris jutra, kadulje i smilja,
zbog toga ću preći,
ako treba i tisuće milja.
Hoću kući da se vratim,
u tuđini da ne patim,
da me zorom budi ganga stara,
da prošetam od Ljubuškog,
pa sve do Mostara.
Želim gledat vinograde cijeli dan i noć,
u Široki i Posušje želim i tu doć,
na nedjeljnjoj svetoj misi, moram i tu biti,
Međigorskoj majci, želim se moliti.
U Neumu da zaplivam u plavom Jadranu,
pa da vidim Lijepe naše, tu Pelješku stranu,
da pogledam te ljepote na sve četiri strane,
jer ovo je raj na zemlji bez greške i mane.
U Čitluku da pogledam one vinograde,
vrijedne ljude našeg Brotnja,
što u polju rade
i najljepše naše cure u cijelome kraju,
kad uz pjesmu i veselje, linđu zaigraju.
I još toga mnogo ima gdje bi mogla poći,
zato moram čim što prije, rodnoj grudi doći,
da mi vrati uspomene lijepa zemlja ova,
zemlja mojih pokolenja, zemlja Hercegova.
Katarina Zovko Ištuk
