Zemlja svoja mater moja,
sva bi dobra dala svoja.
U njoj živim, njome se dičim
i na svog ćaću ličim.
Kamen oštri opanke para
i hridi svojom daje žara.
Boli, boli baš svaki kamen,
al’ najdraži je taj znamen.
Dani vrući, svjetlost jaka
potjera ovce s pašnjaka.
Žeđu, žeđu stijene bisne,
odavno već polje ne kisne.
Hercegovina zemlja svjetla to je
i uvijek svaka zora Božje je boje.
Vrijedni ljudi sadili i kopali
da ne bi svoje živote prodali.
Bog nas čuva, Bog nas prati
i On nas uvijek na pravi put vrati.
Pravi put Hercegovina to je,
to je zemlja majke moje.
Ganga i bećarac uvijek tu su
I mlado momče zaigra trusu.
Pjesma se čuje na dno sela,
a kako i neće kad su čeljad vesela.
Mnogi naši pogiblju,
a nova djeca se rađaju.
Novi naraštaji, novi zakon,
ali Hercegovina tu je svakom.
Ostat ću uvijek vjerna domu tom
pa makar platila krvlju svom.
O Hercegovino lijepa li si, lijepa,
nema od tebe ljepšega svijeta.
Hercegovino volim te, volim
i svaki tvoj kamen ljubim i molim.
Stihovi: Marija Glavinić
Photo by: Kristina M.
ljepotehercegovine.wordpress.com
