Većina građana i građanki Bosne i Hercegovine tada su se na referendumu opredijelili za neovisnu državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.
Tada se 64 posto građana izjasnilo da želi živjeti u “suverenoj i neovisnoj Bosni i Hercegovini, državi ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”.
Referendumu je pristupilo ukupno 2.073.568 glasača što je predstavljalo izlaznost od 63,6 posto. Od ukupno izašlih na glasanje njih 99,7 posto je glasalo za neovisnost, a 0,3 posto protiv te odluke.
Bez glasova Hrvata referendum ne bi imao takav ishod. Bosanskohercegovački Hrvati za neovisnu BiH glasali su prema procjenama, u skoro stopostotnom omjeru.
Rezultati referenduma su prihvaćeni 6. ožujka 1992. godine u Parlamentu Bosne i Hercegovine.
Zemlje članice Europske zajednice priznale su Bosnu i Hercegovinu 6. travnja 1992. godine. Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu dan kasnije, 7. travnja. Bosna i Hercegovina je 22. svibnja 1992. godine primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda.
Parlament je 28. veljače 1995. godine donio odluku da se 1. ožujka slavi kao Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine.
