Hrvatska potpuno nadigrala Srbiju i upisala jednu od najviših i najlakših pobjeda
Hrvatska je zauzela 5. mjesto, što nadalje znači i plasman na završni turnir Svjetskog kupa u Australiji (22. – 26. srpnja ove godine).
SRBIJA – HRVATSKA 6:11 (1:5, 1:3, 2:2, 2:1)
ALEKSANDROPOLI – Gradsko plivalište. Suci: Margeta (Slovenija) i Zwart (Nizozemska). Opunomoćenik: Moliner (Španjolska)
SRBIJA: Mišović (7 obrana), Pljevančić 1, Stanojević, Urošević, Đ. Lazić, Milojević, Trtović 1, N. Jakšić 2 (1-1), Murišić, Gladović, P. Jakšić, Dimitrijević, Glušac (1 obrana), Martinović 2 (1-1). IZBORNIK: Uroš Stevanović.
HRVATSKA: Bijač, Burić, Fatović 3, Tončinić, F. Lazić, Bukić 1, Radan, Žuvela. Akrap, Brubnjak, Butić 2, Harkov 4 (1-1), Čubranić (10 obrana), Ćurković 1. IZBORNIK: Ivica Tucak.
PETERCI: Srbija 2-2, Hrvatska 1-1.
Ovo je bila odnosno jest rezultatski jedna od najviših pobjeda hrvatskih vaterpolista nad suparnicima iz Srbije. Ujedno, jedan od najlakše i najbrže ostvarenih trijumfa budući da je već pred kraj prve četvrtine bilo 5:0 za Barakude. Nadalje, pobjeda kojom je Hrvatska zauzela 5. mjesto na koncu turnira Divizije 1 Svjetskog kupa u grčkom Aleksandropoliju, a što nadalje znači i plasman na završni turnir Svjetskog kupa u Australiji (22. – 26. srpnja ove godine). Ondje će uz našu reprezentaciju i domaćina Australiju, nastupati još četiri od ranije znana sastava s turnira u Aleksandropoliju (Španjolska, Grčka, Mađarska i Italija), te dvije najbolje momčadi iz Divizije 2. Taj turnir u ponedjeljak tek završava na Malti.
Sraz Hrvatske i Srbije je odlučivao o petom putniku s grčkog turnira za Australiju, ali realno dvojba je bilo vrlo kratkog vijeka. Koliko god utakmica, pa i cijelo ovo natjecanje nije od osobite ili presudne važnosti, naši su igrači utakmici prišli maksimalno ozbiljno, te vrlo disciplinirano. Dokaz tomu su sve brojke ove utakmice. Primjerice, obrana sjajna. Od 11 situacija s igračem više koliko ih je imala Srbija, svih 11 puta se Hrvatska obranila. Realizacija igrača više 0-11 nije baš nešto što se često viđa u vaterpolu. Prvi pogodak koji je Srbija uopće postigla “iz igre”, bilo je tek u 20. minuti ili sredinom treće četvrtine (Martinović iz kontre za smanjenje našeg vodstva na 8:3). Prethodna dva gola je Srbija dala tek iz kaznenog udarca. Što se protunapada tiče, Hrvatska je tako postigla tri pogotka (Harkov za 2:0), kao i iznuđen peterac za 7:1 (ponovo strijelac Harkov). Nije sve, jer i treća kontra je opet okončana golom Harkova (8:2 u zadnjim sekundama druge četvrtine i na dodavanje vratara Čubranića). Nikakvo čudo onda što je na kraju utakmice, nagradu za najboljeg igrača osvojio Kosta Harkov.
Kad smo već spomenuli vratara Čubranića koji je i asistirao za gotove, onaj primarni zadatak (obrana gola) je radio perfektno. Ukupno okruglih 10 obrana, a najbolja vjerojatno “zicer” Dimitrijeviću s 1 metra i s igračem manje, na samom početku druge dionice.
Srpski izbornik Uroš Stevanović je sredinom druge četvrtine kod vodstva Hrvatske 7:1 promijenio vratara. Umjesto Milana Glušca (1 obrana) koji je briljirao u siječnju na EP, između vratnica je uplivao Vladimir Mišović. Jest bio uspješniji, ali da je mogao preokrenuti tijek zbivanja u vodi, to nikako. Sredinom treće četvrtine je Srbija dala dva gola u pola minute, smanjila naše vodstvo od 8:2 do 8:4. Izbornik Tucak je odmah pozvao minutu odmora, a nakon nje… Prvo obrana s dvojicom igrača manje, pa onda dva gola izvana (Fatović i Harkov) za 10:4 uoči zadnjih osam minuta. Kad smo kod golova, pohvalimo ponovo šut s vanjskih pozicija. Od 11 golova, s vanjskih ih je pozicija postignuto 6.
