Naš portal HERCEGOVINA.in objavio je pismo branitelja razočaranim sveukupnim stanjem u kojem se nalazimo. Pismo je izazvalo veliki broj čitanja i dijeljenja, ali i ružnih komentara na koje je autor odgovorio još jednim pismom.
Jučer sam pisao pismo za koje se nisam nadao da će privući toliku pozornost, a više od svega su me zaboljeli neki komentari iz Hrvatske. Svrha moga pisma nisu bili izbori, niti me interesira tko će vladati u Zagrebu, Splitu ili Rijeci. To trebaju odlučiti oni koji žive u tim gradovima. Na izborima gdje se glasa za naše predstavnike u Sabor redovito izlazim, ali svi ti koje “mi” izaberemo se ne čuju, niti su nam išta dobroga donijeli. Iskreno i sumnjam da postoji znatan broj Hrvata iz Hercegovine koji će glasovati na ovim izborima, iako ima to je mizeran broj. Puno veći broj onih protiv kojih smo mi ratovali će doći na izbore, i to je valjda svima jasno.
E sada to je ono što mene boli u čitavoj ovoj priči. Branio sam Hrvatsku kada su je mnogi napustili. Branio sam Hrvatsku kada su mnogi još vagali tko će pobijediti u ratu. Ta suprotna strana koji sebe vole nazivati ljevičarima bili su u podrumima i čekali su ishod rata. Upravo takvi i njihovi potomci su uzeli sebi za pravo da pogrdno komentiraju moje pismo. Miševi su izašli iz svojih rupa i sada šire anti Hercegovačku i anti Hrvatsku kampanju kakva se širila u vrijeme Stjepana Mesića.
Prije par dana bila je obljetnica zaustavljanja tenkova kod Mostara i to je u dobroj mjeri spasilo Hrvatsku. Slično se dogodilo kod Šuice. Naš narod je goloruk stao pred tenkove agresora da oni ne presjeku Hrvatsku na dva dijela. Nakon toga smo otišli u Hrvatsku i stali u njenu obranu. Opet kažem ne žalim, bila je to moja odluka i san generacija mojih predaka. Danas se prisjećamo tisuća njih koji su skončali na Bleiburgu samo zato što su bili Hrvati. Pobili su ih preci istih onih koji su danas najglasniji u Hrvatskoj i koji su komentirali moje pismo. Draga braćo Hrvati ne interesira me tko će vladati gradovima u Hrvatskoj, niti bilo koga ovdje to zanima. Imamo mi dosta problema i s našim vladarima.
Kao branitelja i čovjeka koji je krvavio za Hrvatsku boli me odnos Hrvatske prema nama. Da bi mi otišli na sahranu nekome od naših suboraca moramo platiti test, a sada odjednom za izbore se granice otvaraju. Već sam naglasio da kada sam išao u rat nitko me nije tražio test niti bilo kakvu potvrdu. Rođenjem sam stekao pravo na državljanstvo i ja sam građanin Hrvatske, a danas nam je ta ista Hrvatska zatvorila granice naše matice. I onda kada za izbore otvorite tu granicu pričate nam o mjerama. Kojim mjerama gospodo? Shvaćam da nas mrze ovi čija je vojska izgubila u Domovinskom ratu. Oni su dočekali svojih pet minuta, ali se pitam zašto ste vi ostali okomili na nas.
Kakvo plaćanje poreza spominjete i gdje su argumenti za mržnju? Zašto se kada nas ovako ružno komentirate dičite sportskim uspjesima Čilića, Dodiga, Dalića, Bogdanovića, Arapovića, Karačića, Marića, Šege, Muse, Mandića, Hrstića, Alilovića, braće Kovač i mnogih drugih iz ovih krajeva kada pobjeđuju i donose medalje Hrvatskoj?
Preko milijun današnjih stanovnika Hrvatske vuče korijene iz BiH i to je činjenica koju ne možete osporiti. Ne možete vi nas mrziti koliko mi volimo Hrvatsku. To neće promijeniti ni ovi što nam otvaraju i zatvaraju granice po potrebi. Pišem ovo u predvečerje izbora kada je u vas šutnja, a u nas nije jer nećemo glasovati na ovim izborima. Obraćam se samo domoljubima iz Hrvatske da izađu na izbore i da izaberu one koji neće vraćati imena trgovima onih ratnih zločinaca koji su naredili ubijanje na tisuće Hrvata. Eto toliko braćo Hrvati od Hrvatskog branitelja iz Hercegovine. I po komentarima vidim da nisam sam ima nas na tisuće, pozdrav uz riječi iz pjesme našeg Marka:
Sjetite se na ponosne dane
Kada jedan uz drugoga stane
Sve smo mogli, sve smo smjeli
I bili smo što smo htjeli…
