Analiza mrežnih stranica ključnih institucija vlasti otvara pitanje koliko se hrvatski standardni jezik doista primjenjuje u svakodnevnoj komunikaciji javnih institucija.
Europski dan jezika, koji se obilježava 26. rujna, ponovno je otvorio prostor za razgovor o položaju jezika u Bosni i Hercegovini, osobito o primjeni hrvatskog standardnog jezika u radu javnih institucija.
Pitanje nije samo lingvističko, nego ima i širi kulturni i institucionalni značaj. U BiH su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni narodi, a njihovi jezici imaju službeni status na razinama vlasti gdje je to ustavom propisano. Ipak, pogled na mrežne stranice pojedinih institucija pokazuje razlike u načinu na koji se ta ravnopravnost praktično ostvaruje.
Analiza koju je objavio Večernji list BiH obuhvatila je tri važne institucije izvršne vlasti – Vijeće ministara BiH, Vladu Federacije BiH i Vladu Republike Srpske. Prema toj analizi, najveća razlika vidljiva je upravo u dostupnosti i kvaliteti sadržaja na hrvatskom jeziku.
Različita praksa na tri razine vlasti
Na razini Bosne i Hercegovine, odnosno na mrežnim stranicama Vijeća ministara BiH, hrvatski standardni jezik prema analizi je zastupljen u znatno većoj mjeri. Priopćenja i informacije dostupne su i na hrvatskom jeziku, uz uporabu standardnih hrvatskih jezičnih rješenja.
Drugačija je situacija na mrežnoj stranici Vlade Federacije BiH. Iako postoji mogućnost odabira hrvatskog jezika, pojedini sadržaji nisu u potpunosti prilagođeni hrvatskom standardu.
U tekstovima se, primjerice, mogu pronaći izrazi poput „finansijski“, „privredni“, „period“, „budžet“, „sistem“ i „penzijski“, dok bi u hrvatskom standardnom jeziku odgovarajuća rješenja bila „financijski“, „gospodarski“, „razdoblje“, „proračun“, „sustav“ i „mirovinski“.
Takva praksa, navodi se u analizi, nije jednaka u svim dijelovima federalne administracije. U pojedinim priopćenjima resora kojima upravljaju hrvatski dužnosnici hrvatski standardni jezik zastupljen je izraženije, dok se u zajedničkim priopćenjima Vlade Federacije pojavljuju različita jezična rješenja.
Još izraženija razlika vidljiva je na mrežnoj stranici Vlade Republike Srpske. Prema analizi, korisnicima nije ponuđena mogućnost izbora između jezika triju konstitutivnih naroda, nego se nude opcije vezane uz pisma, uz engleski jezik.
Što propisuju ustavi?
Pitanje jezične ravnopravnosti u BiH nije samo stvar uredničke ili administrativne prakse, već je uređeno i ustavnim odredbama.
Ustav Republike Srpske u članku 7. propisuje da su službeni jezici Republike Srpske jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda, dok su službena pisma ćirilica i latinica. To potvrđuju i odluke Ustavnog suda Republike Srpske koje se pozivaju na navedenu ustavnu odredbu.
I Ustav Federacije BiH propisuje ravnopravnost službenih jezika. Nakon izmjena Ustava, članak 6. navodi da su službeni jezici Federacije BiH bosanski, hrvatski i srpski jezik, dok su službena pisma latinica i ćirilica.
Ustavni sud Federacije BiH također je u svojim odlukama naglašavao da su bosanski, hrvatski i srpski jezik službeni jezici Federacije te da su službena pisma latinica i ćirilica.
Zbog toga pitanje uporabe hrvatskog jezika u institucijama nadilazi pitanje pojedinačnih riječi ili jezičnih stilova. Ono se odnosi i na praktičnu dostupnost službenih informacija građanima na jednom od ustavno priznatih službenih jezika.
Europski dan jezika tako je još jednom podsjetio da je jezična ravnopravnost u Bosni i Hercegovini istodobno ustavna kategorija, pitanje identiteta, ali i svakodnevna odgovornost institucija koje svoje informacije predstavljaju javnosti.
