Hrvatski pustolov i travel bloger Kristijan Ilinčić trenutno se nalazi na proputovnaju kroz Južni Sudan, jednu od najsiromašnijih i najopasnijih država svijeta.
Iličić na svojim profilima na društvenim mrežama svakodnevno dijeli detalje i fotografije sa svojih putovanja, a tako je svoje pratioce obavijestio da se trenutno nalazi u Južnom Sudanu.
Na početku se osvrnuo na trenutne mjere putovanja i kretanja u svijetu zbog pandemije, istaknuvši da je za ulazak u Južni Sudan osim vize potreban i negativan PCR test. Iličić naglašava da cjepivo protiv Covida nije bitna, ali je jedna druga itekako bitna – ne možete ući u ovu državu, a da se niste cijepljeni protiv žute groznice.
“Doletio sam iz Džibutija, preko Etiopije. Ishodio sam i posebnu dozvolu za izlazak iz glavnog grada, bez toga nema lutanja Južnim Sudanom, a isto tako sam morao ishoditi i dozvolu za fotoaparat. Što se drona tiče, pretpostavljate: odmah su mi ga zaplijenili, čim sam sletio. Južni Sudan je jedno od najtežih mjesta za fotografiranje i snimanje, bar kad je riječ o glavnom gradu. Čim se malo maknete iz njega, stvari se popravljaju”, navodi.
Inače, ova država je osnovana tek prije deset godina! Godine 2011. je održan referendum za otcjepljenje od Sudana, na kojem je kršćanski jug 99 posto glasao za to da se otcijepi od muslimanskog sjevera.
“Razlog za tu želju nije nužno bila religija, već činjenica da je sjever snažno eksploatirao zalihe nafte i poljoprivredne proizvode s juga te da se Khartoum gradio i sve se razvijalo, dok je jug ostajao po strani i siromašan (zalihe nafte Južnog Sudana se procjenjuju na tri i po milijarde barela!). Jednom kad je izbio rat, trajao je punih dvadeset godina i odnio više od dva milijuna života. To je ludilo privremeno zaustavljeno tek mirovnim pregovorima 2005. godine, a tada je i bilo dogovoreno da će se 2011. godine održati referendum. Time je zapravo sve trebalo sjesti na svoje mjesto, ali – nije”, dodaje.
Nastavlja da kad je jednom izvojevana velika bitka za osamostaljenje, ostali su međuplemenski sukobi.
“Predsjednik Južnog Sudana bio je iz plemena Dinka, njegov zamjenik iz plemena Nuer. To su, inače, dvije najveće etničke skupine u Južnom Sudanu. Kako je zamjenik nakon nekog vremena počeo kritizirati predsjednika i njegovu ekonomsku politiku, ovaj ga je smijenio, a posljedica su bili oružani sukobi koji su 2013. prerasli u brutalan građanski rat. Taj je rat odnio 50.000 života i raselio milijune ljudi. Mirovni pregovori 2018. su opet malo umirili situaciju, postavljena je prijelazna vlast, no država je i dalje vrlo nestabilna. Ljudi u plemenima uredno nose kalašnjikove, oni više i ne znaju šta je to miran život”, pojašnjava.
Južni Sudan je posve drukčiji od Sudana, kako kaže, čak i ljudi posve drukčije izgledaju.
“Država nema nikakve dodirne točke sa sjeverom. Posjetio sam plemena Mundari i Dinka. Do njih se može stići odmah po izlasku iz glavnog grada Jube. Tu nisam stao, želio sam vidjeti i zabačenije krajeve gdje zaista rijetki idu, pa sam se uputio u vrlo izazovnu avanturu, vozeći se 10 sati u jednom smjeru po najgorim cestama kojima sam ikada putovao. Nisam požalio, iako sam imao ogromne probleme. Pratite sve na mojim instagram storijima koji kreću danas”, zaključio je.
