Naslovnica Sport Hrvatsko skijanje je svjetska senzacija: Imamo najboljeg veleslalomaša svijeta

Hrvatsko skijanje je svjetska senzacija: Imamo najboljeg veleslalomaša svijeta

Filip Zubčić je u Adelbodenu nastavio sa sjajnim nastupima u ovogodišnjem Svjetskom kupu.

Nakon što je na Sljemenu ostvario najbolji rezultat karijere u slalomu osvojivši peto mjesto, Zubčić je u Adelbodenu u veleslalomu doskijao do drugog mjesta. Tako je osvojio novih 80 bodova i trenutačno drži fantastično četvrto mjesto u ukupnom poretku. Do kraja sezone je još jako puno utrka, ali Zubčićev rezultat u brutalnoj konkurenciji je čista senzacija i ništa manje od toga.

Nakon što je Janica otišla u sportsku mirovinu, a nakon nje i brat Ivica, malo tko u Hrvatskoj je mislio da će se rezultati hrvatskih skijaša ikad više pratiti u kontekstu borbe za nekakva postolja ili bodove. Bilo je i zlobnih komentara onih koji su s podsmijehom pratili grčevitu borbu Natka Zrnčić-Dima i ostalih hrvatskih skijaša koji se ne prezivaju Kostelić s ultrabogatim europskim i svjetskim reprezentacijama, piše Index.hr.

Danas, par godina kasnije, hrvatsko skijanje ponovno igra važnu ulogu u Svjetskom kupu. Filip Zubčić briljira ove sezone, a u slalomu na Sljemenu Hrvatska je imala četiri skijaša u prvih 30, od čega trojicu u prvih dvadeset. Znate koliko ih je Austrija imala u prvih 20? Četiri.

U Austriji 7200, a u Hrvatskoj 30 kilometara staza

Ta Ivičina izjava mogla se protumačiti kao ishitrena i rečena u afektu, ali je potpuno točna. Naravno da hrvatsko skijanje trenutačno nema rezultate kao njemačko, austrijsko, francusko ili norveško, ali usporedimo li mogućnosti i ulaganje, hrvatsko skijanje je potpuna senzacija.

Usporedbe radi, Austrija ima 7200 kilometara skijaških staza, a Hrvatska 30-ak kilometara, manje nego Slovenci na Krvavcu. Austrija ima 261 žičaru i još 50 u izgradnji, a Hrvatska jednu koju je čekala skoro 20 godina. Budžet Hrvatskog skijaškog saveza je između dva i tri milijuna kuna, a Austrija troši šest milijuna eura samo na slalomaše. I tako dalje.

“Nije slučajno da su u skijanju najbolje tehnološki najrazvijenije zemlje. Ako pogledate malo vrh Svjetskoga kupa, tu nema Poljske, Bjelorusije, Kazahstana, pa čak ni Rusije. I onda se tu nađe jedna Hrvatska. Svi nam čestitaju. Danas sam bio na žičari s jednim njemačkim trenerom koji mi je iskreno čestitao. Znate, svijet Svjetskoga kupa je milje u kojem respekt zavrijediš kad se dokažeš. Što se više dokazuješ, to je njihov respekt iskreniji. Austrijancima, Švicarcima i Skandinavcima sigurno nije drago kad ih mi pobjeđujemo, ali čim ih prvi put pobijediš, respektiraju te. To je velika stvar”, rekao nam je Ivica Kostelić kojeg smo uhvatili preko telefona u Adelbodenu.

Skijanje se u Hrvatskoj i dalje prati, ali ni blizu kao u vrijeme kad su on i Janica vladali Svjetskim kupom. Rezultati hrvatske skijaške reprezentacije su nakon njih ipak slabiji, ali su i dalje vrijedni divljenja.

“Ljudi nisu svjesni da je svaki ulazak u top 30 u skijanju vrhunski rezultat, pogotovo ako si iz Hrvatske. Ja sam do prošle godine imao više pobjeda u slalomu u Svjetskom kupu od čitave Švicarske od 1966. godine. OK, oni nisu koncentrirani na slalom, ali da su koncentrirani na bilo što, to je svejedno nevjerojatan podatak. Kad se voziš helikopterom iznad Švicarske i vidiš sve te staze, shvatiš što mi zapravo radimo. Zaboravljamo da je Hrvatska uvijek imala izvrsne skijaše, i prije i poslije ere nas Kostelića. U Jugoslaviji je sistem preferirao Slovence i naši se nisu mogli probiti. A kasnije, dok smo skijali Janica i ja, tu su bili i Natko Zrnčić-Dim, Ana Jelušić, Nika Fleiss. Oni su svi imali nevjerojatne rezultate, to su ljudi koji su išli na Olimpijske igre” kaže Ivica.

Zubčić, braća Kolega, Rodeš, Vidović i ostali nova su generacija hrvatskog skijanja, koja nije toliko bila zahvaćena valom “ere Kostelić”.

Očekivao da će Zubčić ranije eksplodirati

“Ja sam siguran da je Zubo trenutačno najbolji veleslalomaš na svijetu, to se odmah vidi. Danas u Adelbodenu je staza više odgovarala konkurentima, a on ih je opet većinu pobijedio. On se nije pojavio iz vakuuma, nego je plod odličnog rada Hrvatskog skijaškog saveza koji je Vedran Pavlek doveo na vrhunsku razinu. Janičinim i mojim odlaskom nestao je i dio financijskih mogućnosti, ali nikome ništa nije falilo. Ovi dečki kojima se danas divimo imaju odličnu potporu Saveza i rezultati su tu. Što se Zubčića tiče, on je rođeni sportaš, ima vrhunske fizičke predispozicije, atleta je, borben je i njemu je skijanje sve. Njegova tehnička kvaliteta bila je vidljiva još dok je bio dijete. Već tad je imao taj kratak zavoj, najkraći od svih, i ja sam rekao da će pomesti konkurenciju kad ga nauči kontrolirati. Iskreno, mislio sam da će i ranije to svladati, ali nekima treba duže da sazru i to je normalno. Još prošle godine je bio nezreo, kao dječak, sad je miran, koncentriran i ne troši energiju na nepotrebne stvari. Ja svakog od ovih dečkiju u reprezentaciji volim kao svojeg brata jer znam što prolaze i poznajem ih u dušu. Najradije bih puknuo kao kokica od sreće zbog njih”, kaže Kostelić.

Hrvatska skijaška reprezentacija trenutačno broji šest seniora od kojih su dvojica ozlijeđeni. Od preostalih su sva četvorica bila u bodovima na Sljemenu. Tu je još i 12 juniora koji zbog FIS-ovih pravila nemaju pravo nastupa na utrkama Svjetskoga kupa.

Zeleni spust je kovačnica medalja

“Kad sam rekao da smo bili kao velesila na Sljemenu, to sam i mislio. Dakle, imali smo 100 posto skijaša među bodovima. Čak i da su nam svi ovi juniori nastupili, imali bismo uspješnost od 33 posto, što je fantastično. Jasno je da to nije standardni rezultat hrvatske reprezentacije i da nemamo u svakoj utrci toliko uspjeha. No, svejedno, to su nevjerojatne stvari i ja sam na njih iznimno ponosan”, rekao je Ivica i zaključio:

“Ti dečki su se za Sljeme pripremali na Zelenom spustu, a ja sam se tamo pripremao za OIimpijske igre. U jednom danu napravio sam 57 rundi na toj maloj stazi. To je smiješno u odnosu na staze konkurenata, ali taj Zeleni spust očito proizvodi frajere kao što oranice na terenima u ostatku Hrvatske proizvode Modriće i Rakitiće. Ima tu nešto. Ja sam se uvijek šalio da je Zeleni spust kovačnica medalja, ali nekad ne mogu objasniti sam sebi kako uspijevamo i dalje biti bitni u Svjetskom kupu. Nema ništa bez rada.”