Sa Barišićem smo razgovarali nakon što je treći put u nizu izabran u idealni tim sezone. Govorio je iskusni prvotimac Zrinjskog o sezoni koja je iza nas, onom što slijedi, ali i o svojim izazovima sa zdravljem koji su mu se desili tokom sezone, piše Sport1.ba.
Hrvoje Barišić, stoper Zrinjskog, i ove sezone je prema izboru igrača i trenera našao svoje mjesto u idealnom timu sezone.
Zrinjski iza sebe ima jako uspješnu sezonu. Uspjeli su na kraju obraniti titulu pobjednika Kupa BiH, a o nastupu u grupama Konferencijske lige još dugo će se pričati. Sve ono što se dešavalo na klupskom, ali i privatnom planu bila je tema razgovora sa Barišićem, koji je jako zahvalan sugovornik.
– Mislim da je ovo najuspješnija sezona u povijesti Zrinjskog. Imali smo preko 50 utakmica, a to je, u odnosu na druge klubove, skoro duplo. S obzirom na to koliko smo odigrali utakmica i stanje u ekipu sa povredama, mislim da smo iznijeli sezonu na najbolji mogući način. Sada ne znam da li smo mogli bolje, ali mislim da je ovo bio neki naš maksimum. Bilo je tu nekih uspona i padova, ali mislim da na kraju svi možemo biti zadovoljni.
Da li mislite možda da je upravo taj veliki broj utakmica i to igranje Europe jesenas “uzelo danka” na kraju u borbi za obranu titule prvaka BiH?
– Kako nije uzelo, jer je to jedan od glavnih razloga zbog čega se desio pad u igri. Realno i puno veće ekipe, kada igraju Europu, padnu u prvenstvu, tako da je to nekako glavna stvar zbog čega se dešava pad. Npr. igraš u gostima protiv Aston Ville, a onda ti slijedi utakmica sa Zvijezdom 09 u Ugljeviku, bez namjere da nekoga uvrijedim. Treba tu i motivacije, ali i da svaku utakmicu gledaš isto. Jednostavno, u glavi ti je kada budeš na Villa Parku, pa onda ideš u Ugljevik i to je razlika. Bili bi svjetski prvaci da smo ove godine osvojili prvenstvo i Kup, te igrali tu Europu. Mislim da je i ovo što smo napravili, zaista vrhunsko.
Samo da se na trenutak vratimo na tu Europu. Zrinjski je svladao AZ Alkmaar u jednoj fantastičnoj utakmici o kojoj je brujala Europa, imali ste priliku i da igrate protiv Aston Ville koja je u vrhu engleskog Premiershipa, pa i protiv poljske Legije. Generalno, da li imate drugačiji pogled na kvalitet koji posjedujete?
– Kada smo pričali o kvalitetama Aston Ville i kada smo ih izvukli, neki igrači su rekli da ćemo izgubiti 5:0. Ja sam im govorio zbog čega tako govore, jer još nije ni došla utakmica. Vjerojatno je u njima bio neki strah, a kada je krenula utakmica, točno se moglo vidjeti da su i oni ljudi, da imaju tremu, da te mogu podcijeniti. Ako to urade, to je gotovo, a upravo se to desilo protiv AZ Alkmaara. Desilo se i kada je došla Aston Villa ovamo, pa i gore. Legiju smo trebali pobijediti, a u toj grupi, imali smo realne šanse da prođemo dalje. Kada pogledaš sve na kraju krajeva, mislim da su male razlike u svemu tome. Prvo su te ekipe podcijenile nas. U tome je stvar kada igraš Europu. Međutim, ima tu neke kvalitete, možda su oni u nekim stvarima bolji, ali mislim da se sa svima može igrati, što su momci i pokazali. Ja nisam uspio odigrati niti jednu utakmicu u Europi, ali sam gledao sve i vidio sam to jasno.
Sami ste spomenuli da niste igrali utakmice Konferencijske lige, pa možemo slobodno reći, iako je ta jesenja polusezona bila jako uspješna, za vas je nekako bila prilično traumatična. Prvo ti problemi sa srcem, pa onda i na početku priprema problemi sa povredom noge. Prvenstveno, kakvo je tvoje trenutno zdravstveno stanje?
– Imao sam problema sa srcem, pa mi je, tri dana prije nego što ću se vratiti na teren, pukao mišić i morao sam propustiti sve. Valjda je to tako moralo biti. Žao mi je što sam to propustio, jer cijeli život čekaš to i, kada je došlo, ja nisam mogao igrati. Bilo mi je teško gledati, ali šta da se radi. Bio sam uz svoje saigrače kada god sam to mogao. Kada sam se operirao, taman su oni taj dan bili na Villa Parku i zvali su me, te smo stalno bili jedne uz druge, što mi je ostalo u sjećanju. Zvali su me na video poziv, a ja onako nakon operacije pod narkozom. Ne znam gdje sam.
Što se tiče vaše povrede, jedno nenogometno pitanje. S obzirom na to da ste bukvalno iz režima, gdje ste igrali svaku utakmicu, došli u situaciju da razmišljate da li ćete se uopće moći baviti nogometom. Koliko je generalno psihološki sve to utjecalo na vas?
– Ja sam se preko godinu dana sa time borio. U početku sam razmišljao da je možda do vremena, da sam nešto loše pojeo i to je trajalo preko godinu dana. Ja nisam uopće znao što je i koliko je opasno. Kada je jedan liječnik rekao da je to aritmija i da treba operacija, na prvu sam pomislio da trebam ići po drugo mišljenje, a onda je drugi rekao isto, treći, kao i četvrti također. Kada sam se pomirio sa tim da ću se operirati, nisam razmišljao o završetku karijere, već kada ću se vratiti na teren, jer mi je jedan liječnik rekao da to nije opasno po život. Kada mi je to rekao, odmah mi se glava prebacila da se vratim što prije, pa je tako bilo. Bilo mi je samo psihički teško kada sam igrao, jer nisam znao kada će se desiti napad. Odigram ja 90 minuta, pa dođem na trening i desi mi se napad, pa izađem sa treninga, pa mi se na sljedećoj utakmici desi napad i ja izađem. To mi je bio najgori period. Kada sam se operirao i kada je liječnik rekao da je sve riješeno, ja sam se opustio i krenuo opet raditi normalno.
Već dolazite u neke iskusnije godine i jedan ste od najiskusnijih igrača u svom timu, kao i u ligi BiH uopće. Kako je osjećate i do kada mislite da ćete moći igrati na visokom nivou?
– Normalno je da dolazi smjena generacija. Ja kako gledam na to je da igrač može ili ne može, jer ima igrača sa 19 godina koji ne mogu nama blizu doći, što se tiče fizike, znanja i svega ostalog. Nije lako naći dobrog igrača, a sve dokle ja mogu fizički pratiti ove mlađe generacije i ovaj ritam, ja se dobro osjećam. Kada ne budem mogao više, prvi ću dići ruku i reći ću da dođe neko drugi. Tako sam uvijek razmišljao, ali mislim da mogu još puno toga dati.
Sa vama u paru dugo godina je bio Slobodan Jakovljević, koji je isto tako jedna od ikona i legendi WWin lige BiH, ali u posljednje vrijeme si imao priliku da igraš i sa Tonijem Šunjićem. Čini se nekako da je ta posljednja linija Zrinjskog godinama, uz naravno sjajnog Nemanju Bilbiju u napadu, stub ekipe.
– Mislim da ta posljednja linija nekako mora biti stabilna. Čim se ona mijenja, čim upadne ovaj ili onaj, odmah stabilnost ekipe nije na mjestu. Gledajući sve ekipe, koje imaju malo primljenih golova, to je zahvaljujući obrani u kojoj igrači igraju stalno skupa. Ove sezone sam bio ja povrijeđen, pa sam se vratio, a onda se Jakovljević povrijedio. Došao je Šunjić, ali nije prošao pripreme, kao i Čarli. Memija je igrao malo lijevo, pa malo desno, pa malo Tičinović, Korda, Brekalo, tako da je tu bilo dosta tih nekih igrača. Čim se malo stabilizujemo, kao konstantna sredina, to već izgleda puno bolje. Ne znam koliko utakmica nismo primili gol, tako da to sigurno nešto i pokazuje, uz našeg golmana, koji ima velike zasluge za to sve. Mislim da napad počinje od odbrane i obrana od napada. Sve to mora funkcionirati da se napravi neki vrhunski rezultat.
Uvršteni ste od nogometaša i trenera ekipa u idealni tim sezone. Generalno, koliko vam to znači?
– Znači puno, jer su za mene glasovali drugi igrači, odnosno oni protiv kojih igram. Dobra je stvar, jer ne mogu moji suigrači za mene glasati, tako da mi je to nekako realno i velika mi je čast što sam izabran već treću godinu u nizu. Ja su će potruditi da i sljedeće godine budem u timu sezone.
Slobodan Jakovljević prvi put nije bio u timu sezone i on je jedini igrač koji je od prvog izbora uvijek bio tu. Smatrate li da će se vratiti i da će nastaviti sa dobrim igrama i u narednoj sezoni?
– To je pokazatelj koliko je Jakovljević dobar igrač i koliko je veliki radnik. Mislim da njegove ambicije nisu ništa manje ni za sljedeću godinu, a poznavajući njega, mislim da će dati sve od sebe da se vrati ako ga zdravlje posluži, jer ga je jedino to spriječilo da i ove godine bude tu.
Za kraj, dolazi nova sezona, Zrinjski će krenuti u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu, ali put će biti malo teži u odnosu na prošlu sezonu. Ambicije kluba su sigurno jednake kao i prošle godine?
– Sada krećemo od drugog pretkola, a prošle godine smo imali pravo na kiks, dok ove nećemo imati. Sigurno da će biti teško, te će sve ovisiti od protivnika koji će nam doći. Morat ćemo stvarno sklopiti ekipu i biti spremni za drugo pretkolo. Uvijek vjerujemo da će se nešto dobro desiti, pa barem da prođemo dva pretkola i uđemo u play-off, pa što bude. Međutim, niko ne zna kako će sezona krenuti, kakvi ćemo mi biti, da li će neko otići ili doći, a to ćemo vidjeti tek na pripremama. Nadam se, kao i svake godine, da ćemo imati jako dobru ekipu za sljedeću sezonu, rekao nam je na kraju razgovora Barićić, koji je u Bosni i Hercegovini nastupao i za Vitez i Tuzla City, te odigrao više od 300 službenik utakmica u našem ligaškom natjecanjima, piše Sport1.ba.
