Iako u ta vremena HŠK Zrinjski nije osvajao titule bili su to dani ponosa i slave. I danas se ovi malo stariji navijači sa sjetom sjećaju vremena kada je u Zrinjskom bio legendarni dvojac, Božidar Bata Puljić kao direktor i Vladimir Taramba Skočajić kao trener Plemića. Iako im je proračun bio skroman za ta vremena su složili odličnu momčad koja je bila uglavnom sastavljena od domaćih igrača. Bilo je to vrijeme kada se igralo srcem za sveti dres, a nedjelja se s nestrpljenjem čekala za odlazak na stadion.
Iz tih vremena moramo se sjetiti velemajstora nogometne igre za kojih nije bilo izgubljene lopte. To su navijači itekako cijenili i u puno većem briju nego danas dolazili su na stadion da vide Tikija, Slavu, Margetu, Kvesu, Bogdana…
Iz tih vremena uoči jednog meča Taramba je pripremao Plemiće za utakmicu i na tabli napisao prvih 11 koji će istrčati na teren i rekao igračima da izbace uljeza. Uljez je bio Buhić koji tada jedini nije bio iz Mostara u sastavu Zrinjskog.
Zrinjski je oduvijek bio kao napadačka momčad, te se igralo za gol viška u odnosu na protivnika. U klub je kao golgeter došao napadač iz Brazila Gill. Nažalost epitet napadača i golgetera nije nikada potvrdio i uspio je ne postići niti jedan pogodak za Zrinjski u službenim utakmicama. Sukladno mostarskim liskalucima tada je Bata rekao da posjeduje video kazetu s golovima Gilla koja je naravno bila prazna.
Bili su to dani ponosa i slave kojih se vrijedi prisjetiti kao i naših legendarnih Bate i Tarambe koji su udarili temelj Zrinjskom koji je postao najbolji nogometni klub u državi.
