Jedan jedini gol viđen je u subotu na Koševu, a pao je u 4. minuti, kada je Juranović zatresao mrežu prvaka i lidera. I to je bilo to. Zrinjskom je i taj samo jedan gol bio itekako dovoljan za veliko slavlje, za drugu vezanu proljetnu pobjedu koja je sigurno otkrila puno više nego ona premijerna protiv Krupe.
Stao je veliki niz Sarajeva. Veliki niz neporaženosti koji se rastegnuo od studenog 2019. sve do ove subote i gostovanja Plemića na Koševu. Ukupno 26 utakmica i preko 15 mjeseci Bordo tim nije bio poražen, još od kraja 2019. i derbija sa Željom, a sada mu je mjeru uzeo jesenas neuvjerljivi Zrinjski. Zrinjski za kojeg se nakon otvaranja proljeća znalo da je dobar, ali ne i ovoliko. Je li ovo naznaka velikih stvari ovog proljeća?
Tri nova imena
Varvodić, Ćorluka, Zlomislić, Bekić, Govedarica, Jakovljević, Enin, Magdić, Juranović i Bilbija startali su na Koševu – najavljivao je Sergej Jakirović par promjena u odnosu na Krupu i toliko ih se i dogodilo. Par plus jedna. Ćorluka je krenuo na desnom beku umjesto Tičinovića, oporavljeni Zlomislić umjesto sada ozlijeđenog Trebotića na zadnjem veznom, Juranović je ovaj put počeo na desnom krilu umjesto Filipovića, njegovo mjesto na lijevom krilu uzeo je Todorović. I baš ova dvojica zadnje spomenutih startera kreirali su i realizirali prvu gol šansu, što se na koncu ispostavilo kao jedini gol. Ubacio je Todorović, Juranović zabio – svoj prvi gol u dresu s lentom. Zrinjski je imao još niz prilika u prvom dijelu, ne jednu-dvije nego više njih, ali još jedan gol nije viđen. U nastavku se Sarajevo trznulo, ali nije mu pomoglo ni isključenje Magdića u 68. minuti. Velika, velika pobjeda Zrinjskog.
Napadali do crvenog kartona
– Bili smo bolji prvi dio, trebali imati veću prednost… a kada smo dobili crveni, morali smo se braniti, kazao je Jakovljević nakon svoje druge pobjedi na klupi Plemića te još jednom podcrtao ono o čemu priča od svog dolaska u Mostar početkom siječnja.
– Šesto mjesto na polusezoni nisu naše ambicije, a prezadovoljni smo otvaranjem proljeća. Bit će to mrtva utrka do kraja sezone za Europu.
Da će tako biti, da ćemo svjedočiti mrtvoj utrci za Europu, u to nema sumnje, no može li ovakav Zrinjski, koji prvaka/lidera pobijedi s igračem manje, i više od toga? Možda malčice žurimo s ovakvim upitom, ali previše je to primamljivo pitanje primamljivo da ga ne postavimo. Dakle, može li se Zrinjski u preostalih 12 utakmica vratiti u u utrku za prvaka?
Iz ove perspektive djeluje kao da je to moguće, no idemo se najprije vratiti na ono što je Jakirović uradio na Koševu, na ono što je njegov tim uradio na Koševu. A odatle ćemo se još jednom vratiti na ovo gore krupno pitanje, koje je možda preuranjeno, a možda i nije.
Dominacija u sredini
– Jako im nedostaju Tatar i Rahmanović, govorio je Jakirović uoči derbija na Koševu te isticao kako ga je bio neugodno iznenađen tempom derbija Želje i Sarajeva na otvaranju proljeća.
Tim konstatacijama vjerojatno se malčice i razotkrio u svom optimizmu koji je, eto dokazano je, bio utemeljen. Vidio je da to više nije Bordo tim koji kažnjava svaku grešku, vidio je da se muče s pokretljivošću, s prebacivanjem igre sa sredine terena prema napadu, jednom ofenzivnom tranzicijom. A najbolji strijelac Lige (Tatar) i najbolji strijelac ekipe (Rahmanović) tu su svakako pravili razliku, otvarali se prema naprijed i uvelike olakšavali tranziciju. Sada kad je to nestalo, ukočila se i sredina, a Jakirović je Bordo tim na tom planu još više unazadio vraćanjem oporavljenog Zlomislića na zadnjeg veznog. To je naoko bila sitna promjena, ali njene implikacije bile su – ogromne. Zrinjski je na tom dijelu terena dominirao, posebno u prvom dijelu, a rotacije u napadu također su pokazale širinu (posebno povratkom na teren oporavljenog Ivančića) – dokazale da je ona Jakirovićeva ‘mi još imamo rezerve’ itekako na mjestu.
Ukaže li se prilika…
I što sad, trebaju li u Mostaru najednom početi skakati od sreće – jer opet pobjeđuju i u uz to igraju efektno? Još ne. Jer ipak je rano. Ali raduju širina kadra, raduje kompaktnost, raduje jedna nova, viša nota u napadačkoj simfoniji. Bude li dobro i u Kupu, slavi li Zrinjski i u srijedu na Koševu, optimizam će sigurno dodatno narasti, ali treba se ipak još jednom sjetiti da će zaostatak u prvenstvu i tada iznositi velikih osam bodova za Sarajevom. Da, nakon dvije vezane pobjede nad Bordo timom, činilo bi se da je tih osam bodova zapravo manji minus nego jeste, ali ne bi bila mala stvar kada bi u Zrinjski u preostalih dvanaest kola to nadoknadio i odnio sedmu titulu. Bila bi planina od poduhvata.
Zanositi se takvim pomislima još je rano, ali istovremeno je i vrlo ohrabrujuće što se Zrinjski nakon turobne jeseni uopće našao u poziciji da netko opet spomene titulu. Nema sumnje da Jakirović naslov prvaka još neće spominjati naglas, da će mu prva na pameti ostati tek Europa, ali ukaže li mu se prilika…
Otvorilo se mjesto za Gačića?
Crveni karton za Marina Magdića gurnuo je Jakirovića u laganu dilemu u zadnjoj liniji. Hoće li sada tamo postaviti Josipa Gačića koji je jedan dio priprema djelovao kao prvi izbor uz nezamjenjivog Jakovljevića ili će improvizirati – s lijevog beka tamo povući donekle polivalentnog Bekića, a lijevo pronaći neko novo rješenje, Ibaneza, Travagliju? Problem je što je na Koševu nezgodan udarac dobio Jakovljević, prvi čovjek obrane, no ipak djeluje da ga to neće isključiti iz kombinacija za Kup duel sa Sarajevom – a bude li dobro, vjerojatno će Gačić biti taj koji će mu praviti društvo.
Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba
