Najveća neizvjesnost u Zrinjskom ove zime vezana je za trenera, no ni svlačionicu nije zaobišao taj osjećaj.
Zrinjski je imao jako dobru 2023., no zbog sedam bodova zaostatka za Borcem na kraju polusezone – ipak ćemo izbjeći epitet ‘savršenu’. I baš zbog tih minus sedam, snažan fokus bit će usmjeren prema svlačionici, koja treba promjene, koja će kroz promjene sigurno proći. Koliko velike, kako to treneri vole reći, dosta će diktirati izlazni promet, odnosno popis igrača koji napuste Zrinjski. A kandidata je zapravo dosta. Dovoljno je pročešljati minutažu.
Golmani
Zrinjski je u jesenskom kadru imao četiri vratara u kadru. Uz neizostavnog Marka Marića, jednu od zvijezda zapažene euro-kampanje, tu su bili i Izraelac Omer Niron, Anis Sefo i iskusni Antonio Soldo koji je u klubu od 2018. godine. Niron je branio u onoj jednoj kup utakmici, Sefo nije debitirao, Soldo je četrnaest puta bio u zapisniku, ali također nije branio. Ovdje se, to je jasno, minutaža teško može uzeti kao relevantno mjerilo, s tim da se treba sjetiti i mladog Luke Pršlje, koji je odradio posudbu u Jadran Luci Ploče – gdje je branio u jednoj kup utakmici. Trenutno nema neke velike potrebe nešto mijenjati među vratnicama, osim u slučaju eventualne prodaje Marića ili možda povratka Pršlje u kadar.
Defanzivci
U obrani je Zrinjski dobar po pitanju širine kadra. To će posebno biti naglašeno oporavkom Marina Magdića, ali nije da nema upitnika. Oni su prije svega istaknuti iznad Luke Marina i Ivice Batarela. Lijevi bek Marin imao je deset nastupa, od čega šest u prvenstvu, što ga, kako god okrenete, ne čini sigurnim – iako mu ugovor ističe u svibnju 2026. Slično je i sa stoperom Ivicom Batarelom koji je silom prilika igrao u samo tri utakmice… s tim da njegov ugovor ističe u svibnju ove godine. Da, pomalo čudno djeluje kada među ‘nesigurne’ guramo igrače koji su tu tek polusezonu, ali s određenim iznimkama, tako je zapravo i u ostalim linijama.
Vezni
U veznom redu, kao i uvijek, gužva… pa i među onima s malom, manjom minutažom.Njih je zaista podosta, no sve nije crno – bijelo. Možda se najviše očekivalo od Zvonimira Kožulja (deset nastupa) koji je, iako prije Zrinjskog dugo vremena bez utakmica, i najpompoznije najavljen – a onda i bio glavna figura iza one epske pobjede nad AZ-om. Ali onda je nezadovoljan minutažom dobar dio jeseni odradio izvan grupe, nije konkurirao za utakmice… što će reći da je ostao dužan. Pred kraj jeseni vraćen je u kadar u koji ni još nekoliko ljetos pristiglih pojačanja nisu ugradila koliko se od njih očekivalo. Jedno vrijeme ozlijeđeni Filip Bradarić imao je tek sedam nastupa bez nekog ‘wow’ efekta, neka velika nada Hajduka Andrija Balić još manje (četiri), dok se zadnji vezni Mato Stanić usput izgubio – ostao je na devet nastupa, iako se u početku činilo da je osigurao svoje mjesto. Malo je, u tri utakmice, igrao i Antonio Prskalo (19), ali on je ipak zalog za budućnost, mladac koji dolazi.
Napadači
U napadu – ipak manja gužva. Zna se čiji je to dio terena u Zrinjskom, Nemanja Bilbija je usprkos 33 godine na leđima i dalje prvi topnik Lige. No, iza njega u redu je nekoliko imena, a neka su nakon prvog dijela sezone ipak u većem zaostatku nego je to bio slučaj na početku sezone. Stigao ozlijeđen da, ali iskusni Anton Maglica (32) je nakon oporavka upisao samo četiri nastupa, a Nikola Marić jedan… protiv Igmana je u Konjicu zaigrao čitavu minutu!
Njihova ih statistika uistinu stavlja na tanak led, s tim da treba znati da je Marić pod ugovorom do svibnja 2026., dok Maglica nema ni tu sigurnost – njegova vjernost Zrinjskom na papiru ističe ovog svibnja.
S jedanaest nastupa ni Petar Mišić se na krilu nije naigrao/nametnuo, no u njegovom slučaju treba uzeti u obzir da Zrinjski na krilima trenutno nema previše efektnih rješenja.
Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba
