APOEL je najpopularniji i najtrofejniji klub na Cipru sa 28 titula prvaka, 21 kupom te 13 superkupova. Jedna zanimljivost se veže za ciparske klubove od 1967. do 1974. Naime, prvak Cipra je tih godina bio sudionik Grčke lige, pa je tako i 1973./1974. u Grčkoj ligi igrao i naš sljedeći suparnik APOEL. Naime nakon neovisnosti od V. Britanije Cipar se svim silama pokušao ujediniti s Grčkom, što im nije uspjelo zbog manje skupine Turaka na otoku koja se protivila ujedinjenju. Već 1963. su krenuli sukobi između Grka i Turaka na Cipru, pa je došlo i do intervencije Turske koja je bombardirala ciparske Grke već 1964. Napetost je dosegla vrhunac 1974. kad je došlo do puča na Cipru gdje je došlo do sukoba između ciparskih Grka koji su željeli ujedinjenje i poglavara pravoslavne crkve na Cipru Makariosa koji je želio neovisnost, te je Makarios natjeran u bijeg. Tada je Turska iskoristili situaciju, napala je Cipar pod krinkom da štiti interese ciparskih Turaka i zauzela 37 % otoka. Nakon toga je nestalo i Enoze, organizacije koja se zalagala za pripajanje otoka Grčkoj.
Međutim, da se vratimo na nogometnu situaciju tog perioda- Grčka vojna diktatura je željela proširiti svoj utjecaj na otoku na taj način što će klubovima sa Cipra dati priliku da igraju u Grčkoj. Olympiakos Nicosia je prva momčad koja je sudjelovala u sezoni 1967./1968. uslijedio je AEL Limassol 1968/1969, Olympiakos se vratio 1969/1970, EPA Larnakas 1970/1971, Olympiakos ponovno 1971/1972, Omonoia 1972/1973 i APOEL kao posljednji tim koji je sudjelovao u Grčkoj ligi u sezoni 1973/1974. APOEL je bio jedina momčad koja je uspjela izbjeći ispadanje i trebala je sudjelovati u sezoni A ‘Ethniki 1974/1975, međutim turska invazija donijela je kraj ovoj nogometnoj uniji. Nakon par zanimljivih crtica iz povijesti Ciparskog nogometa, treba spomenuti da je velika nogometna ekspanzija na Cipru krenula tek nekad polovicom 2000.-ih godina kad APOEL izbacuje Maribor 2002., a Anorthosis 3 godine kasnije Dinamo Minsk, a potom i jaki turski Trabzon. Ipak pravi bum se događa 2008. kad Anorthosis preku Rapida i Olympiakosa ulazi u skupine LP gdje igra protiv Werdera, Panathinaikosa i Intera iz Milana, a godinu dana kasnije APOEL preko Partizana i Kopenhagena osigurava drugu sudjelovanje u LP gdje u grupi igra protiv Atletica Madrid, Chelsea i Porta gdje uspijevaju napraviti i 3 remija. Najveći uspjeh ciparskog nogometa se veže za APOEL i nezaboravnu sezonu 2011./2012. gdje preko Skenderbega, Slovana Bratislave i Wisle ulazi u skupinu LP sa Zenitom, Shakhtarom i Portom, osvaja prvo mjesto u skupini, u osmini finala LP izbacuje Lyon, a tek ih je u četvrtfinalu zaustavio Real Madrid. Od tada do 2017. Cipar nije imao sudionika u skupinama LP, da bi te godine to ponovno bio APOEL. Od sredine 2000.-ih godina pa do danas gotovo redovito je neki od ciparskih klubova u grupnoj fazi Europa lige, pa je u grupama igrao AEK, AEL, te APOEL i Apolon koji su više puta bili sudionici grupne faze, što zapravo jasno pokazuje kolika je snaga ciparske lige i klubova. A ekspanzija se zapravo ne veže za domaće igrače, nego za strance koje su klubovi pomno birali i pravili te odlične kontinentalne rezultate na račun stranaca, drznut ću se pa dodati- najviše zahvaljujući solidnim igračima iz Portugala.Nema više one kultne ekipe s Chiotisem na golu, Jorgeom i Oliveirom u obrani, Moraisom i Sosom u vezi, nema ni Solaria, ali danas je tu i dalje vrlo dobra i zanimljiva ekipa.
Trener ekipe je Ouzounidis, Grk koji je tamo davne 2006./2007. bio prvak s APOEL-om, a od tada je vodio niz klubova, a prije ponovnog dolaska u APOEL vodio je velikane Panathanaikos i AEK. S Panathanaikosom je od 2016. do 2018. imao sjajnih 1,70 bodova po utakmici što je super s obzirom na dosta slabu ekipu PAO-a tih godina.Preferira 4-2-3-1, a povremeno sam primjetio tijekom utakmice protiv Kaysara da prelaze na 3-4-3. Uglavnom očekujem 4-2-3-1. Za početak moram reći da je APOEL ekipa sa jako puno igrača slične kvalitete, dobro balansirana, trener stalno nešto rotira te je pogoditi početnih 11 iskreno lutrija. Tako da će biti zahtjevno uopće posložiti prvih 11, jer u jednoj utakmici igra 7-8 različitih igrača nego u drugoj. Problem je i taj što vrlo često miksa i taktike, jer ima širok izbor različitih profila igrača, pa u prvenstvu je npr zadnju utakmicu igrao potpuno drukčije nego u Europi.
Vratar
Miguel Silva- Portugalac koji je stigao iz Vitorie Guimares je prvi golman ekipe. Stigao je sredinom prošle sezone i čvrsto uhvatio jedinicu. Par utakmica branio za U21 reprezentaciju svoje zemlje. Golman je to dobrog refleksa, ima solidan odraz, dobru komunikaciju s obrambenim igračima, osrednje pas igre. Mana mu je što je vrlo nepredvidljiv, brani čuda, ali i prima pacerske golove. Loš u boksanjem osrednji 1 na 1, I da, vrlo je ekscentričan, ima dosta čudnih reakcija. Ja osobno više volim stabilnije golmane, pa vidim u njemu našu šansu. Po meni Brkić je kompletniji golman.
Stoperi:
ima ih jako puno, tko će igrati, hoće li to biti Santos, Jorge, Sielis, pa bekovi koje povremeno stavlja na stopere koji se izvlače na bokove tipa Geraldes, Ionnou, Wheeler…. Pokušat ću nešto spojiti, najviše ću se voditi utakmicom protiv Kaysara.
Rafael Santos- lijevog stopera je igrao Brazilac posuđen iz Flamenga. Mislim da će i utakmicu protiv nas početi jer je klasični ljevak, a takav mu je dobro došao. Mladi igrač koji dobro markira i oduzima loptu, nešto slabija ali i ok skok igra, slab mu je pas, igra bez lopte, iako je visok nisam imao dojam da dobro igra. Za razliku od toga, s obzirom na 1,90 visine iznenadio me brzinom. Ipak, po onome što sam vidio ovdje možemo imati šansu.
Artur Jorge- stoper stigao iz portugalskog Setubala gdje je bio standardan stoper. Visok 1,86, igra desnom nogom i očekujem ga na tom desnom stoperu. Radan stoper koji izvrsno oduzima loptu, dobar je u markiranju te skok igri i igri glavom. Bolji i u pas igri od Santosa. Dobro čita igru, pozicionira se, koncentriran je, nisam primijetio kikseve. Možda je šansa ta što je nešto nepokretniji, sporiji od Santosa. Stoper koji je u ovoj utakmici br. 1.
Bekovi:
Ioannou- reprezentativca Cipra očekujem na lijevom beku, ali mislim da će trener do zadnjeg trenutka vagati između njega i Wheelera. Ipak prednost dajem Ionnaou zbog iskustva. Ima 19 nastupa za reprezentaciju, sigurniji je u skok igri.. Wheeler za razliku od njega zaista igra bolje prema naprijed, pitanje je samo kako će se protiv nas postaviti- ofenzivnije ili defenzivnije. Mislim da neće previše srljati pa je i to razlog zašto Iannou dajem prednost. Ioannou je dobar u skok igri, oduzimanju lopte, markiranju, prilično je brz, no tehnički slabiji, slabija je pas igra, centaršut itd. Solidne su mu motoričke karakteristike. Wheeler je tehnički bolji, sa izrađenijim pasom, centaršutom, brži je, međutim skok igra mu je užasno loša jer je prilično nizak, oko 1,70 Svakako nas čeka zanimljivost na ovoj poziciji.
Emilio Nsue- ovdje se odlučujem za igrača koji ima preko 200 utakmica u Španjolskoj, preko 120 u Engleskoj… 30-godišnji Nsue je reprezentativac Ekvatorijalne Gvineje, Vrlo brz igrač, probojan, kombinatoran, pas igra kao i centaršut su jako dobri, igra iz prve, tehnički solidan, ima dobar dribling. Nešto slabiji u skok igri ako to mogu nazvati manom. Dakle top igrač, takav trenutno ne postoji u BiH, ali rekao bi i u puno jačim ligama. Prolazi u napad, ima moć ponavljanja, Kazakhstance je uništio. Drugi, ne puno lošiji desni bek je Geraaldes koji ima jako puno utakmica u Portugalu, ali i u Izraelu, Turskoj, Španjolskoj. Došao je iz Makabija TA. Djeluje tek nešto slabiji u napadu, ali u oba smjera super jak. Tehnički dobar, dobar centaršut, pas igra, bolji u igri glavom, može igrati i stopera. Jako teško za odabir, blagu prednost bi dao Nsueu i strah me za našu lijevu stranu tko god da bude igrao. Na ovoj poziciji su stvarno beton.
Defenzivni vezni:
Anour-povremeni reprezentativac Maroka stigao je iz Valladolida gdje je u A i B timu odigrao oko 170 utakmica. Odličan u defenzivnoj igri, dobar u markiranju i presijecanju lopti, defenzivnim duelima 1 na 1, brz, fizički moćan, tehnički nešto slabiji, nešto slabiji u pas igri, slab u realizaciji. Ipak klasa, ovdje su puno jači od nas. Tu može igrati i Lundemo, povremeni norveški reprezentativac, kao i povremeni danski reprezentativac Jensen.
Vincenti Iako više desetka, ovaj igrač često igra def. veznog. Dobra pas igra, tehnički i driblerski izvrstan, nešto sporiji. Defenzivno je nešto slabiji. Dobro izvodi prekide, kao i penale, ima dobar udarac izvana. Prošle godine 7 golova i 2 asistencije, ove već 2 gola. Ulazi često iz drugog plana, kao npr naš Bilbija, tako je i zabio 2 gola Kazahstancima.
Ofenzivni vezni:
Zahid- povremeni reprezentativac Norveške igra ofenzivnog veznog. Prošle godine bio igrač na posudbi u Panathinaikosa, sad se vratio i izgleda vrlo opasno. Tehnički možda i najbolji igrač ekipe, odličan dribling, brza igra iz prve, vrlo kvalitetna pas igra, slabiji u defenzivi. Relativno je brz, nešto slabije pozicioniranje. Dobar centaršut, solidan udarac izvana. Još jedna klasa.
Krila:
Na krilima i u napadu imaju puno solucija, ali ću pokušati složiti ono što mislim da bi mogao izvesti protiv nas. Npr samo na desnom krilu imaju povremenog reprezentativca Konga Ndongalu koji ima oko 200 utakmica u Belgiji (Genk, Charleroi, Standard), imaju reprezentativca Jordana Al-Tamaria koji je u APOELU već dugo, imaju Atzilia- povremenog reprezentativca Izraela koji je u dva najveća izraelska kluba Beitaru i Makabiju iz TA bio neizostavan član prvih postava, imaju i kultnog igrača reprezentacije Cipra koji je i kapetan ekipe Efrema. Jako teško za izabrati ali…
Ndongala-povremeni reprezentativac Konga je vihor na desnoj strani. Može igrati i lijevo krilo kao i centralnog napadača. Uz nevjerojatnu brzinu, on je tehnički i driblerski strahovito jak igrač, dobar u pas igri, solidan centaršut, lošija def. igra. Lošiji je i pregled igre i pozicioniranje.
Al Tamari- koji bi također mogao igrati je izrazito brz, vrlo sličan profil igrača kao Kongoanac, s tim da je Al Tamari ljevak, Ndongala dešnjak. Osim ovog igrača na ovoj poziciji može igrati i nešto „centralniji“ Belgijac Klonaridis koji je tehnički i driblerski slabiji, tek nešto sporiji, blago bolji u realizaciji.
Napadač:
Ben Sahar- centralni napadač, klasični killer. On je igrač koji puno ovisi o svojim suigračima u napadu, čeka i zabija. U žargonu ovakve napadače se zove i „fox in the box“. Izvrstan je realizator, za razliku od Tamaria i Ndongale bolje igra glavom i ima bolju skok igru. Tehnički i driblerski lošiji od ove dvojice, sporiji je, lošija je pas igra. Međutim za igrača koji je igrao 44 utakmice za reprezentaciju Izraela, i ima preko 130 golova u karijeri teško je reći da je loš.
Zaključak: APOEL je beton ekipa za ovaj dio kvalifikacija, kao redoviti sudionik grupne faze naravno da je veliki favorit protiv nas. S njima se nadigravati nema smisla jer će nas pojesti. U vezi su daleko bolji od nas, imaju prekvalitetne bekove i krila, također i centralnog napadača. Djeluju nešto slabiji u branjenju skok igre u obrani, jedan od stopera se čini kao šansa, kao i golman. Uspoređivati ih s Olimpijom je teško, jer od Olimpijinih igrača malo bi ih imalo uopće prostora u ovoj ekipi. Da bi prošli APOEL trebali bi igrati bolje bar 30-40 % nego protiv Slovenaca, ili da im se baš potrefi loš dan. A sad usporedba- jači smo na jednoj stoperskoj poziciji i na golmanu, ostale pozicije su na njihovoj strani, s tim da bi možda u njihovoj ekipi mogao proći Tičinović, uz već spomenute Jakovljevića i Brkića. Daleko su jači u veznom redu i na bokovima obostrano. Bit će teško. Naše šanse- recimo 25-30 %. Iako sam u prvi mah mislio da bi možda mogli biti dobar protivnik, gledanjem njihovih utakmica i studioznijom analizom skontao sam da je CSKA/Bate, pa možda i Plzen bolji izbor bio. Ipak, ne mislim da nemamo šanse, postoje neke stvari u igri koje možemo iskoristiti, ali će to naši treneri pogledati i znati o čemu se radi.
Galatamanijak/Zrinjski.info/HERCEGOVINA.in
