Mara i Luca dršću zbog svojih torbi punih suhomesnatih proizvoda, sireva, alkohola, cigareta Ili kao ih oni zovu “torbičaka”.
Vozači nervozno otpuhuju. Po reakciji bi se dalo naslutiti da i oni nešto “ćeraju priko granice”
Ante stišće svoju “Maksuziju” i kriomice gucne. Valjda konta da neće tijekom kontrole to tretirati kao nedozvoljenu količinu alkohola već za osobne potrebe, sa onom pletarom i dvolitrom iz bunkera.
Policajci su tek par putnih isprava odnijeli na provjeru dok su ostalima samo kratko uzeli na uvid.
Sa svakim zvukom koji je asocirao na otvaranje bunkera u isti mah se moglo čuti:
“Koju su jamili torbu da otvore”, ”Jeli šarenu prigledo”, ”Otvara li baš svaku”, ”Hoće li brže bit gotovi”
Onda opet muk.
Nakon kraćeg vremena šoferi spuštaju bunkere.Vraćaju se nasmijani u bus. Ajde Stipe podili ovima putovnice kojima su nosili na pregled. I po nekom ustaljenom običaju glazba se pušta.Kamen,krš i maslina.Vino ,ganga,Neretva…..se čuje iz zvučnika poviše glave.
Kako svi volimo tu pjesmu, a ujedno smo “dobro prošli” na granici….pjesma je pečatirala taj dobar osjećaj.
-“Moja Janje,fala dragom Bogu sve osta.”
“Je’,je’ Luce. Nako malo čini mi se samo pročeprkali. Nisu sve otvarali.”
-“Ama,najgore mi je prija bilo kad Slovenci jamljaju. Rekne sve izbacite u kontejner. A,kontejner čis’,cakli se. Ondan oni podile između se’. Mom Jure jamilo tako jednom po’ krmeta suva i vino.”
“Bog da mi dušu prosti,sto put’ sam pomislila nek im prisidne kad jamljaju narodu.”
-“Ta niko nije gladan.Ima gori svega. Al’,jopet drago ti kad je naše ono domaće. Znaš čime si ga ‘ranijo,di je paslo. I nije glotno ko vamo nji’ovo”.”
“Je’ ,je’ ,ja kad gra’ napravim kuća miriše. A,valja i počastit kad god ko dođe.”
Gospođe su lagano razgovarale,samo bez prisustva onog grča koji je bio prisutan prije granične kontrole.
I meni laknulo,dvije šteke su tu.
Stgli do Münchena sretno.Doduše promrzli, ali ako se računa da je bezbrižno doputovaše svi putnici, svo suho meso, cigarete, alkohol, sirevi, ipak “dobro smo prošli”
Uljudno smo se svi ispozdravljali sa putnicima koji su sjedlili i blizini. Gospođa koja je bila do mene je naročito bila raspoložena jer je sada imala slobodno mjesto do sebe. Razumijem je. Takav je i moj osjećaj kada imam prazno mjesto do sebe. Bus je nastavio putovanje dalje. U mislima sam im svima još jedanput poželjela sretan nastavak putovanja. Naročito Janji i Luci sa njihovim “torbičkom”, te Jozi i Anti sa “Maksuzijama” da i ovaj put sretno stignu na odredište. Da ne ostanu u nekom Slovenskom “kontejneru” ili na “auto putu”
Nastavit će se…
Ulomak iz kniige “Iz pera Hercegovke” autorice Daniele Škegro
Hercegovka.net
