Naslovnica Zanimljivosti Ostale zanimljivosti Ispovijest Splićanke koja se bavi najstarijim zanatom: Neki jedva čekaju mirovinu da...

Ispovijest Splićanke koja se bavi najstarijim zanatom: Neki jedva čekaju mirovinu da se počaste

Novinarka Slobodne Dalmacije sa svojom sugovornicom.

Plaćena “ljubav” u doba korone ili prostituiranje za novac tijekom razdoblja pojačanog opreza i karantene, u Splitu se odvijalo – normalno, barem onoliko koliko ta aktivnost uopće može biti normalna, piše Lenka Gospodnetić za „Slobodnu Dalmaciju“.

Primjedba se odnosi na najniži rang davateljica seksualnih usluga za novac, onih koje to rade kako bi namirile potrebu za drogom jer su mahom heroinske ovisnice, ili uzimaju spid. Ili kombiniraju, uglavnom, njihove potrebe su nasušne, i nema te korone koja ih može suzbiti, a rade na otvorenom (plaže, parkovi), u napuštenim i devastiranim objektima, ili pak u stanovima koje im suradnik ili suradnica ustupi. Ima slučajeva kad ih klijent dovede i u stan, počasti kavom i slično.

Sugovornicu, osobu problematičnog ponašanja, no prvenstveno ženu kojoj treba zdravstvena pomoć, upoznali smo posredstvom Udruge za pomoć mladima “Help” iz Splita, kojoj je na čelu Nevenka Mardešić, prenosi „Slobodna Dalmacija“.

Na prvoj crti

Mardešić je na prvoj crti kontakta s osobama na samom socijalnom, ali i zdravstvenom dnu, u prostorijama udruge na splitskim Bačvicama ovisnici i prostitutke mogu dobiti besplatni narkomanski pribor (igle, šprice, limunsku kiselinu, vodu, gazu…) kako bi se koliko-toliko suzbilo širenje zaraznih bolesti, te kondome s istom svrhom.

Radi se o tzv. smanjenju štete. Korisnici usluga u “Helpu” mogu se besplatno testirati i na HIV i hepatitis B i C, ali za COVID još uvijek to nije moguće, doznajemo na licu mjesta.

– Tijekom razdoblja karantene zbog korone mi smo radili normalno, a potrošnja kondoma i igala bila je uobičajena, riječ je o količini od oko pet tisuća prezervativa mjesečno, odnosno više od sto tisuća igala! U prosjeku korisnici oba spola (sa šireg splitskog područja) dolaze jednom tjedno po pribor, uzmu nešto veću količinu pa su “mirni” nekoliko dana – navodi direktorica za „Slobodnu“.

Jednom tjedno i četrdesetogodišnjakinja iz naše priče također dolazi po igle i kondome. Ako zatreba, promet je veći, a potrošnja izdašnija.

Ana (ime je izmišljeno, a podaci o identitetu poznati su redakciji) vjerojatno bi bila ljepotica da nije zaglibila u heroin još u ranim dvadesetima. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, a pokušala je i studirati. Naravno, taj je pokušaj brzo propao, sad je već davna povijest…

Iako još relativno mlada, vidljivo je lošeg zdravstvenog stanja. Ima natečene zglobove, lice i kožu na rukama prošarane mrljama, ožiljcima i lošim tetovažama, zube oštećene karijesom, prste požutjele od cigareta. Nokti su joj iskrzani, slomljeni. Ipak, usne je prebojila crvenim ružem, a oči ocrtala olovkom. Svejedno, većinu razgovora provela je držeći na očima tamne naočale.

– Neman se ja čega sramit! Kakvih sve lopova u ovoj državi ima, pa da mene bude sram? Nema šanse! Samo nemojte da mi se vidi faca zbog dice, je, iman dvoje dice. Ali znate šta? Sredit ću se ja. Već san počela uzimat terapiju, na heptama san (heptanonima, op. a.), na boci – čavrlja Ana između dviju poza u parku na Bačvicama, do kojega je došla autobusom iz prigradske zone u kojoj živi.

Pa sjedamo na klupu u parku, proćakulat na miru.

– Ovakva je situacija, probala san sa petnaest godina (heroin, op. a.), a navukla se sa 23. Sa 27 san se već počela skidat jer su uletila dica – sažima Ana, premda ne odveć uvjerljivo, taj “početak skidanja” aktualan je i dandanas…

– Lani san bila dva miseca u Vrapču, skinila se lipo, izašla čista. Ali onda, šta ću, dali mi „subutex“. Svaki put kad se skinen, neko me zezne, počasti. Ili dođen doma, a tamo se pucaju i muž i rođak koji živi s nama, da mi se njega riješit, spasila bi se. A oko dice, pa njima se bavin ja, a priskoči i mater. Sad san dobro, na jednoj boci dnevno.

Boci?

– E, to je boca heptanona, za nas koji se tek skidamo pa nam triba veća količina – jednostavno će Ana, od koje doznajemo da je jedna boca ekvivalent za dvadeset tableta, piše „Slobodna Dalmacija“!

Izašla čista

Navodimo je na priču o prostituciji i koroni, malo joj je neugodno. Pokušavamo izokola, raspitujemo se koliko joj novca treba na dan, i kako je do potrebnog novca dolazila.

– Gledaj, nije dop više šta je bija prije deset godina. Onda je bija dobar, nas troje mogli smo se spojit za sto kuna. Danas dop ništa ne valja, to je sramota koliko ga izmišaju. Ako i uleti dobar dop, onda je to samo za početak, dok se ne pridobiju mušterije, a onda ga opet šporkaju. Prije je bilo poštenije, danas se uopće ne isplati kupit dop. I još svi koji dilaju heroin rade sa murijon, to se zna – ogorčeno će naša sugovornica, piše splitski list.

Glas joj je još više promukao kad opisuje seksualne susrete, nakon kojih slijedi heroinska utjeha.

– Znaš kako ti je to, uvik ima staraca koji oće platit. Neki jedva čekaju penziju da se počaste. A kako nalete? Lipo, neko preporuči seks za zaradu, pa se tako brzo dođe do love za vratit dug. Ili uleti lova za više dopa, pa možeš nekoga i počastit. Nekad starci ulete i sami, skupe žensku na autobusnoj stanici ili oko Đardina, pa se dogovore na licu mista. Ima ludih ljudi koji oće seks bez kondoma, ali opet je i to dobro jer plate više. Tako za istu stvar dobiješ i duplo više love, pa imaš za počastit. Tako to ide – upućuje nas u običaje.

– Evo meni je nekidan uletija neki dida, pa smo popili i kavu. Baš mi se pila kava! A onda, svak na svoj autobus – veselo će Ana.

Pitamo za koronu, boji li se zaraze.

– Kakva korona? Ma daj, to ti nikoga nije briga. Jedno vrime je bila sida u điru. Bila je jedna đardinka, umrla je od side a pucala se sa svakim. A ludih ljudi, dolazili su kod nje i davali joj lovu za zarazu! Korona je ništa – zaključuje Ana.

Ima i ona iskustva s HIV pozitivnima, a od bolesti ima “samo hepatitis C u povlačenju”.

– Bili su mi ga našli, ali kažu da se povuka. Puno opasniji je B, on te odma pomete! Ja iman poznanika koji ima sidu već dvadeset godina, i normalno živi, ode jednom godišnje u Zagreb na neku terapiju, i onda ovde, nazad u Split. Dođe i on u “Helpa”, kaže da će ga prije ubit alkohol nego sida – smatra naša sugovornica.