13.9 C
Mostar
Četvrtak, 6 svibnja, 2021

Ispovijest žene čiji je suprug umro u KCUS-u: Nismo dali odobrenje da ga priključe na respirator

Dalida Rokvić 26. ožujka ostala je bez muža Svetozara Stevena (1972.) koji je preminuo na intenzivnoj njezi Klinike za anesteziju i reanimaciju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Radi se o još jednoj tužnoj ispovijesti osobe čiji je član najuže porodice preminuo od posljedica zaraze koronavirusom, a nakon što je priključen na respirator.

Rokvić je istakla nije znala da joj je muž preminuo na respiratoru, te da niko nije dao pristanak od porodice da ga i prikopčaju. Ona tvrdi da su to morali, pozivajući se na član 18. Zakona o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenta.

– Na Podhrastove je smješten 15. ožujka jer je sedam dana imao temperaturu, bio je pozitivan na koronu i imao je upalu pluća. Saturacija mu je spala i trebao je kiseoničku podršku i druge antibiotike. Do tada je pio samo Sumamed. Kako sam u komunikaciji sa prijateljima nekim doktorima izvana dobila informaciju o lijeku Tocilizumab i da pomaže kovid pacijentima u ranoj fazi jako učinkovito, tako smo odmah htjeli da ga nabavimo i da mu ga apliciraju. Tada smo odbijeni jer je suprug imao multiple sklerozu. Čekali su neurologa u konzilijarni pregled.

Počeo se osjećati bolje

Nalaz neurologa je bio da nisu poznate nuspojave na demijelinizaciju kod MSa, a konzilij kako su iz otpusnog pisma vidjeli nije se ni sastao da odluči da li da mu ipak pokušaju dati Tocilizumab.

– Šta će logikom MS koji ima godinama učiniti čovjeku koji može umrijeti od Covida, realno nama nije bilo logično, ali da se konzilij nije sastajao i odlučivao uopće o tome nismo znali dok nismo dobili otpusno pismo, njemu su samo rekli „rekao neurolog ne može“. Možda mu je tada mogao biti spašen život jer prezaju dati lijek zbog traženja refundacije troškova, a ne prezaju od toga da ljude prikopčavaju na nesigurne respiratore – kaže Dalida Rokvić.

Nakon par dana, temperatura je spala i počeo se osjećati bolje, jesti više i njegova doktorica Bajramović mu je rekla u ponedjeljak 22. ožujka da on zapravo više nema koronu nego upalu pluća koja će se sanirati vremenom antibioticima.

– Kisik dok odradi svoje će raščistiti pluća bit će sve bolje i bolje. I od tog dana imam slike gdje moj suprug ima boju, smije se, doduše neobrijan, ali sasvim solidnog izgleda što se vidi i na priloženim slikama. Međutim kako gore nestaje često kisika, što su potvrdili svi za koje znam da su gore ležali, u noći se njegova klinička slika mijenja odjednom nagore i u ranim jutarnjim satima 23. ožujka prebacuju ga na intenzivnu njegu Klinike za anesteziju i reanimaciju (stara kirurgija). Tada mu je izrečena laž da mu je saturacija spala na 55, što možete vidjeti iz poruke koju mi je poslao u ranim jutarnjim satima kad je napisao da je prebačen i gdje, a u otpusnom pismu sa Podhrastova piše 78. Osobno smatram da se dogodila situacija sa nestankom kisika na koju se stalno žalio – tvrdi Dalida Rokvić.

Od 23. do 26. ožujka, dana kada je preminuo, kako kaže, sve se odvijalo u čudnim okolnostima.

– Prvo sam saznala da je na NIV-u što je bilo super jer je to neinvanzivan uređaj koji pruža veću i bolju kiseoničku podršku i da je stabiliziran, u sjedećem položaju i sa saturacijom iznad 90. Međutim u četvrtak 25. ožujka rano ujutro suprug mi šalje poruku da li mu mogu nabaviti kisik da izađe kući inače će završiti na respiratoru i čim nabavim da mu javim.

Nama se stalno davala informacija da je stabilan i komunikativan i da može sjediti. Te večeri 25. ožujka opet zovem, a period za informacije u večernjim satima je od 19 do 20 sati, i začudo mi se javi doktor čije ime sam zaboravila jer smo i sin i ja u međuvremenu dobili koronu i bili i fizički i psihički opterećeni svim i svačim, traži da što prije kupimo i dostavimo Tocilizumab. Lijek smo dostavili u roku sat, u 21:30, Zaova je predala lijek i rečeno joj je da je stabilan ”samo psihički uznemiren”.

Šaljem mu poruku u 22 sata da će dobiti lijek i vidim da je poruku vidio. Niko drugi nije mogao pogledati poruku jer je imao šifru. Iduća dva sata te noći od 22 do ponoći su misterija. Uglavnom on je zaista preminuo na respiratoru u 00:15 sati 26. ožujka – navela je Rokvić.

Od KCUS-a je tražila medicinsku dokumentaciju i dobila je samo dio koji se odnosi na dokumentaciju sa Podhrastova, a od Klinike za anesteziju i reanimaciju su samo dobili otpusno pismo.

– Dobili smo dvije verzije otpusnog pisma, a čekali smo ga tri sata kao da su ga tek kucali. U prvoj verziji nema podatak da je Tocilizumab uopće primio. Nakon što smo pitali medicinsku sestru koja je izašla da li je uopće dobio lijek te pokazali papir na kojem je datum dostavljanja lijeka ona je otišla je i donijela drugo otpusno pismo gdje piše da mu je lijek apliciran.

To nas dovodi u sumnju da li je uopće stigao da primi lijek u ona dva sporna sata u noći 25. ožujka od 22 sata do ponoći jer je za to vrijeme sediran, intubiran i stavljen na respirator. Za suprugovu smrt sam saznala tako što sam ja njih zvala 26. ožujka i u 13 sati ih napokon uspjela dobiti, da pitam kako se osjeća poslije dobivanja lijeka, a oni su mi rekli da im je žao i da nisu imali kontakt telefon da nam jave, da mu srce nije izdržalo. Niko mi nije rekao da je bio prikopčan na respirator, a u potvrdi o smrti piše plućna embolija što je različito od tog da mu ”srce nije izdržalo” – navela je Rokvić.

Nije dao pristanak

Sigurna je da nije dao pristanak da ga priključe na respirator, a to može objasniti i nedostavljanje medicinske dokumentacije sa Klinike za anesteziju i reanimaciju, jer bi u njoj onda trebao da se nađe i njegov pismeni pristanak.

– Iz tog razloga su mi i rekli da nisu imali moj kontakt broj jer bi u slučaju da on nije u mogućnosti da da pristanak morali pitati mene. Slijedeći šok je kada smo zaova i ja išle do Klinike da nam ispune smrtni list, a taj dan je bio već ponedjeljak 29. ožujak jer u petak smo saznali kasno da je preminuo, a vikendom ne radi Pokop i bukvalno smo taj dan čule momka da je došao po oca i pružio im papir da otac izlazi na vlastitu odgovornost. Nakon što je medicinski radnik ušao unutra momak je pričao drugom momku kako ga je otac nazvao panično i rekao ”vadi me odavde kako znaš, ovdje ubiše sve redom“ i „nabavio sam mu kisik kući i medicinske radnike da ga obilaze“. Opet šok i to najveći jer slušam istu priču koju sam doživjela sa suprugom i shvaćam nisu njemu živci radili nego je vidio i znao šta se gore događa – navela je Rokvić.

Dnevni avaz

Najnovije:

spot_img