Ali Sarajlić jedan je od heroja koji su učinili sve kako bi pobijedili požare u Konjicu i spasili kuće svojih susjeda.
Iako ima samo 15 godina, hrabro je krenuo u bitku s vatrenom stihijom, rame uz rame s ocem i susjedima.
U proteklim danima u Hercegovini su harali požari koji su prijetili naseljenim područjima, a malobrojnim i slabo opremljenim vatrogascima su pomagali i mještani.
Među onima koji su se borili protiv požara u šumi iznad naselja Bušćak je bio i petnaestogodišnji Ali Sarajlić iz mjesta Parsovići, koji je, kako kaže, bez razmišljanja pružio pomoć susjedima.
Šuma je gorjela, više od 1.500 hektara, požar se širio i odlučili smo pomoći. Taj lokalitet nije pristupačan vatrogascima, pa smo se sami organizirali i bez neke profesionalne opreme krenuli na teren. Služili smo se uglavnom grabljama, čistili teren 50 do 60 metara ispred vatre kako bismo je zaustavili, a nekada smo i radili kontru. Od vode nije bilo koristi. Borili smo se četiri ili pet dana bez ičije pomoći. Srećom, sada pada kiša, mnogo će pomoći, izjavio je Sarajlić za portal Klix.ba.
On je na teren išao sa susjedima i ocem kako bi zajednički spasili naselje, bez trunke straha. Kada ga je umor svladao nakon besane noći, zaspao je na zemlji naslonivši se na kamen.
Krenuo sam s ocem koji mi je dao odijelo, a s nama su bili i mještani sela, ujaci i rođak. Šumski požar je prijetio kućama. Bio sam najmlađi, ali se nisam plašio. Krenuo sam dobrovoljno da pomognem ljudima. Na teren smo pošli sat poslije ponoći i dugo smo radili. Jedan dan sam se toliko umorio da sam oko podne zaspao na zemlji jer tijekom noći nisam spavao. Međutim, moj motiv je dobročinstvo, ako ja danas pomognem nekom, sutra će neko drugi pomoći meni, dodao je 15-godišnji dječak.
Inače, Ali je učenik devetog razreda osnovne škole, bavi se nogometom i trenira u FK Klis, a namjerava upisati srednju medicinsku školu.
Amosfera je dobra, lijepo se družimo, a igram na poziciji napadača. Igram rekreativno, prioritet mi je škola. Pokušat ću upisati Medicinsku školu u Konjicu. Želim pomagati ljudima, tako se postaje čovjek i to je najbitnije, završio je mladi Sarajlić.
