Covid svijet ima “kodeks”, po kom je mnogo toga zabranjeno. A na vrhu ilegalnih stvari je cigareta u ustima heroja. Ona je rezervirana za rasiste, naciste, negativce svake fele. Čak ni “prokleti tajni agent” James Bond danas više ne puši. Kraljičina tajna služba to ne dozvoljava.
Privlačno dizajnirane kutije, od kojih su neke, poput Lucky Strikea, koju je dizajnirao legendarni Raymond Loewy, prava mala remek djela grafičkog dizajna, ustupile su mjesto najogavnijim prizorima. Cigarete danas više ne reklamira nitko: ne zato jer su kauboji mrtvi, nego zato jer reklamiranje cigareta zabranjeno. A i za kauboje nitko ne mari: u modi su antifa Indijanci, koji su, doduše, isto tako bili pušači, a pušili su mnogo jače stvari od duhana, ali to se danas nekako nerado spominje jer bi narušilo brižno stvaran image plemenitih divljaka koji žive zdravo i u skladu s prirodom i duginim bojama.
U dimu duhana je Einstein smišljao svoju teoriju relativiteta, Camus pisao Stranca i Orwell, zastrašujuću viziju današnjeg totalitarnog društva. U dimu cigare je i mudri Freud pronicao u najskrivenije kutke ljudskih duša.
Cigarete su dobivale ratove, bile jedina utjeha vojnicima u rovovima Some i paklu Guadalcanala. Cigareta se nije odbijala prijatelju. Dijelile su se, kratile vrijeme robijašima, bile obvezni pratitelj zabava, poticale druženja.
Humphrey Bogart je ipak umro od raka, ali bi li on bio Humphrey Bogart da nije bilo one vječne cigarete negdje u rubu usana i promuklog glasa? Možete li njegov lik tvrdo kuhanog cinika koji negdje skriva plemenitu crtu i ne haje za vlastiti život zamisliti bez nje? Na što bi Rick Blaine iz Casablance ličio da je brinuo za zdravlje, tko bi mu vjerovao? Bi li Bogart u četrdeset i nekoj, bez svoje cigarete i promuklog glasa, zaveo ljepoticu Lauren Bacall, koja je s njim ostala do smrti?
Braniti pušače je krajnje nezahvalna zadaća u današnjem “čistunskom” okruženju.
Cigareta, polako odlazi u povijest. Na pomolu je “vrli novi svijet”, kojeg je najavio River Phoenix, zakleti nepušač i vegatarijanac, pobornik brige za okoliš i aktivist za prava životinja. Jednom se rasplakao u restoranu kad je na stolu vidio mrtve rakove, i izašao. Njegova opsjednutost zdravim životom i čistim okolišem nije mu mnogo pomogla: umro je u dobi od svega 23 godine. Nađen je mrtav u Viper roomu, noćnom klubu u LA-ju, nakon tulumarenja.
U njegovom tijelu su našli koktel desetak raznih droga. Ali, pušenje u klubovima je tada već bilo zabranjeno. Koje li ironije.
Da sam ja Humphrey Bogart, imao bi Lauren Bacall.
(Kritičari ovoga intelektualca predstavljaju kao filozofa, umjetnika, esejista, glazbenog i filmskog poznavatelja, buntovnika. Interesira ga sve i zato se neprestano educira i o svemu duboko promišlja. Svakako je intrigantna osoba, nepredvidljiva. Često se predstavlja metodom negacije: kazuje ono što nije. “Ono što jesam, usprkos svemu – jesam slobodan čovjek”. Nadimak Johnny* dobio je zbog istoimene pjesme grupe Vaya Con Dios. Ovo mu je točno 3 001 objavljeni naslov, ujedno i posljednji. Njegovo najpoznatije djelo je kultni Fahrenheit 451 ( A.D.,2021.)
Ivanu možete pisati na e-mail: ivan.remeta@yahoo.com
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Hercegovina.in.
