Naslovnica Vijesti Bosna i Hercegovina Ja se zovem Stjepan Zelić imao sam samo deset godina kad sam...

Ja se zovem Stjepan Zelić imao sam samo deset godina kad sam ubijen

Ja se zovem Stjepan Zelić

Ja se zovem Stjepan Zelić. Imao sam samo deset godina kad sam ubijen
Sad sam na jednom lijepom mjestu, igram se s drugom djecom kojima se isto dogodilo
Znate što, ono što se nama dogodilo, to nije bila mrlja
Evo ako meni ne vjerujte, pitajte Jadranku Zeleniku i Mariju Zelić.

I svi ovi odrasli zločesti ljudi kad kažu da je to mrlja – lažu
Mrlja je kad mama napravi sok i ti ga prospeš po bijelom stolnjaku.

To mi se jednom dogodilo, to vam se, dragi moji, zove mrlja
Ovo nije nikakva mrlja, ali nemojte se ljutiti na one koji to kažu.

Njihova duša je toliko prljava da nju ništa ne može očistiti
Pa oni u svom očaju idu prema tomu da smanje vlastitu krivnju
Ali nema toliko šljiva u mojoj Rami koliko je prljavštine na njihovim dušama.
Pozdravljaju vas mali Vitežani, braco i seka Grebenar i mala Mladenka iz Grabovice.
Sad smo igrali skrivača.

Volimo igrati skrivača jer jednom kad smo se svi trebali skriti nismo uspjeli
Mi nismo nikom ništa bili krivi, bili smo samo djeca koja se žele igrati.

Nas nije zanimao rat ni uniforme, nije nas zanimalo tko je komu nešto kriv
Mi smo mislili da to odrasli trebaju riješiti među sobom
Kako samo djeca znaju biti naivna
Isto tako su mislile i Danijela i Antonija
dok su šetale ispred katedrale u Mostaru.

Ja sam živio u Uzdolu i svi smo živjeli gore
Nas 40 i nešto, točnije, nas 41, ali više ne živimo tamo.
Danas je tamo križ s našim imenima i sva su imena na tom križu
Imao sam samo deset godina i nisam baš shvaćao kako funkcionira svijet.

Ja se zovem Stjepan Zelić i imam 10 godina još uvijek.
Prevelik sam da budem mali, premal’ sam da budem velik
Sve što želim je da ne zaboravite mene i moje prijatelje.
Dužni ste nas otrgnuti ubojitom strahu zaborava
Ako se na nas zaboravi, čega ćete se uopće sjećati
Ako vas krv vaše djece ne probudi, što bi vas uopće moglo probuditi
Ja se zovem Stjepan Zelić i rekao sam svojim prijateljima da ću ovo uradit danas.
Na dan kad se dogodio Uzdol.

Šutio sam predugo i ne mogu više šutjeti
Oni su mi rekli da to uradim i da vam se javim
Zato vam se javljam uime svih nas
I molim vas samo jednu stvar
Nemojte nas zaboraviti
Nikada.

(Ivan Crnjac)