Put do uspjeha na svakom polju dug je i trnovit. Truda, rada i znoja mora biti napretek ako se želi napraviti nešto što će ostati upamćeno, zapisano. Ljudski radni vijek traje četerdesetak godina, a sportaša daleko manje.
Ponekad se divimo nečijim planetarnim rezultatima, okončanom slavom i novcem. No, sam sportaš i njegova obitelji znaju kako je dug put od trnja do zvijezda. Mnogi danas popularni i poznati sportaši znaju kako su krenuli, od čega su pošli i takve priče su vrlo zanimljive i poučne, piše Večernji list BiH.
Klubovi nemaju strpljenja
Neki su jednostavno otrgnuti od ulice, nečiji roditelji su se zaduživali kreditima ili tražili pomoć od šire rodbine, a brojni su prespavali po autobusnim i željezničkim kolodvorima, zračnim lukama s komadom sendviča ili pak komadićem pizze u ruci. No, kada rezultat stigne, onda im se zavidi, bilo da je riječ o sportašima iz individualnih ili kolektivnih sportova. Ako se želi napraviti nešto, dugotrajan je i nepredvidiv put. Za kolektivne sportove najbolja je investicija ulagati u vlastiti igrački kadar.
Brojni klubovi željni brzog rezultata nemaju za to strpljena, pa više vjeruju u novac i kupnju igrača. Istina, oni najveći i najbogatiji to sebi i mogu priuštiti, iako počesto i uz golemi novac ostanu bez željenog rezultata i često ih se naziva instant-klubovima. No, najslađi je rezultat ostvaren igračima poniklim u vlastitoj igračkoj školi. Malo klubova na bosanskohercegovačkim prostorima može se pohvaliti takvim uspjesima. Ako se primjer takvog rada može naći, onda je to košarkaški klub Široki.
Istina, rad u mlađim kategorijama u posljednje vrijeme prepoznat je i u nekim drugim klubovima i sportovima, kao što se radi u mlađim naraštajima košarkaša Sparsa, nogometaša Zrinjskog i Širokog, rukometaša Izviđača…
Nedostaje iskorak
Međutim, kada treba napraviti iskorak i igrače gurnuti u seniorsku momčad, onda nastaju problemi. Međutim, u košarkaškom klubu s Pecare druga je priča.
Još davno i neki čelnici najveće europske kuće košarke prepoznali su rad u mlađim pogodnima Širokog i takav rad pohvalili. Bio je to tajnik FIBA-e Bugarin Kosta Jankov. Široki se takve recepture nije odrekao ni danas i plod takvog rada su brojni košarkaši koje je klub s Pecare iznjedrio i koji su zaigrali u najboljim hrvatskim, europskim klubovima.
Imena Stanka i Borisa Baraća, Darka Planinića, Ivana Ramljaka, Josipa Bilinovca, Josipa Naletilića, Andrije Ćorića, Domagoja Bošnjaka, Filipa Kraljevića ili onih igrača koji su se afirmirali u Širokom, plod je ispravne klupske politike koju je zacrtao mecena i legenda Širokog Josip Kožul još prije dvadeset godina kada se Široki digao na najviši vrh bosanskohercegovačke košarke i postao daleko najtrofejnija momčad od njezina osamostaljenja.
Danas s nekim novim klincima Široki opet korača sličnim stazama i vlastitim igračkim snagama bori se za deseti naslov prvaka Bosne i Hercegovine.
